29.04.2017.
Snježanu Bašević u Sokocu, ali i šire, poznaju kao dugogodišnjeg humanitarnog radnika. Osnivač je Udruženja za pomoć djeci sa posebnim potrebama, organizator mnogih humanitarnih akcija za pomoć bolesnim ili siromašnim sugrađanima. Odnedavno Snježana nije u stanju da pomaže drugima. Tri puta sedmično ide na dijalizu i jedina šansa za život joj je transplatacija bubrega.
“Godinama pomažem drugima a sada je nažalost pomoć potrebna meni”, kaže Snježana i ističe da nema živih srodnika koji bi joj mogli donirati bubreg.
,,Nisu mi živi ni otac, ni majka, ni brat. Jedina šansa za život mi je bubreg od nepoznatog donora ali toga kod nas nema. Rješenje je da odem u Francisku na transplantaciu+ju ali mi za to treba minimalno 80 hiljada maraka”, kaže Baševićka.
Potrebno joj je 50 hiljada maraka da bi je u Francuskoj stavili na listu čekanja. Za pomoć Snježani Bašević 1.maja biće otvoren i humanitarni broj 1413.
Dok ne sakupi novac život joj produžava dijaliza.
“Tri puta sedmično, utorkom, četvrtkom i subotom idem na dijalizu. Putujem do bolnice u Istočnom Sarajevu preko sat vremena, dijaliza traje četiri sata i još povratak kući. Jako teško podnosim dijalize a pri tome se i panično bojim jer mi je majka umrla nakon dvije godine odlaska na dijalize kada sam ja imala 15 godina,” priča ona.Osim humanitarnog boroja 1413, novac za Snježaninu transplataciju prikupljaju njeni prijatelji i ljudi kojima je ona godinama pomagala. Očekuje pomoć od opštine a tražiće i sredstava od Ministarstva zdravlja i Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske.
,,Nažalost oni su vrlo teški po pitanju liječenja u inostranstvu. Znam to iz ranijih iskustava kada sam pomagala drugima”, ističe Snježana i dodaje da joj nije jasno zašto je to tako jer je transplantacija jeftinija od višegodišnje dijalize.
,,Svaki moj odlazak na dijalizu košta preko 100 evra.To znači sedmično preko 300 evra. Izračunajte kojiko je to za godunu dana ili više.Nije mi jasno zašto to rade. Kada bi plaćali transplantaciju,a pogotovo kada bi se to obavljalo i kod nas sa organima nepoznatih donora ostajala bi ogromna sredstava u našim fondovima”, zaključuje Snježana.
Zašto se transplantacija bubrega ne vrši u Srpskoj? Zašto ministarstvo zdravlja godinama odlazak pacijenata na dijalizu uredno plaća privatnoj firmi a nema novca za transplantaciju?
To su pitanja na koja Snjažana,ali ni stotine drugih osoba kojima je transplantacija jedina nada za život,nemaju odgovor.
Jedina nada za sve njih je naša solidarnost. Budimo solidarni i ovaj put. Pomozimo Snježani Bašević. Pozovite 1413!
(BN televizija)
