Poznati zagrebački publicista, Mislav Horvat, napisao je zanimljiv status na svom Fejsbuk profilu o pokojnom predsedniku SR Jugoslavije, Slobodanu Miloševiću. Status Mislava Horvata prenosimo u celosti.
Na današnji dan rođen je posljedni srpski državnik. U prelomnim vremenima ne samo za srpstvo, nego i za ljudski rod vodio je srpski narod, bez i jednog saveznika, bez Rusije i Kine, sa generalima JNA zadojenim titoizmom koji su htjeli braniti bratstvo i jedinstvo sa onima koji Srbima nikad nisu bili braća i koji su od zapada naoružani i podržani da napadnu Srbe, sa lažnim patriotskim opozicionarima koje je plaćala hrvatska služba, sa narodom koji je decenijama rasrbljavan i zaglupljivan, sa ludom ženom i porodicom, sa službom i vojskom izbušenom američkim agentima…
Pravio je greške, ali je iza njega ostala Republika Srpska, nakon 5 vijekova uskrsla srpska država zapadno od Drine, rezolucija 1244, minimalan dug, skoro sva strateški važna preduzeća u vlasništvu države i 10 godina koje su spasile svijet, kupili Rusiji vremena da iznjedri Putina i suprotstavi se anglo-američkom imperijalizmu i dominaciji. To je ostalo iza Slobe, a šta će ostati iza ovih danas?
Evo šta su o Miloševiću rekli najveći, najkredibilniji i najhrabiji svjetski intelektualci, koji se godinama bore protiv anglo-američki globalističkih elita:
“Milošević je primjer suverenističkog otpora koji se ne zaboravlja, one impulsivnosti koja ga je, zbog prevelike ljubavi prema svojim idealima, dovela do sopstvenog kraja, a da je toga bio svijestan. Njegovo učenje o otporu u našem vremenu se tiče našeg identiteta kao Evropljana, naših korijena po kojima se razlikujemo od onih preko okeana, jedne zemlje bez nacije, bez istorije, jedne zemlje načinjene od mješanja raznih boja, iluzornog materijalističkog sna za mnoge: upotrijebi i baci.” (Dario Zumkeller, filozof i sociolog, jedan od vodećih italijanskih intelektualaca)
“Milošević je najdemoniziranija ličnost u toj najdemoniziranijoj zemlji. Njega braniti od velike je važnosti, a pri tom nije neophodno da se čovjek slaže sa svakom njegovom odlukom. Naime, braniti Slobodana Miloševića znači stati u obranu svih onih malih zemalja koje se bore da zadrže pravo na samoodlučivanje. Njegov zločin sastoji se u tome što se uporno suprotstavljao zapadnim silama i multionacionalnim kompanijama koje namjeravaju da između sebe podjele jugoslavenska bogatstva. U tome je bivši jugoslavenski predsjednik pokazao veću čvrstinu od mnogih vođa i na istoku i na zapadu koji su veoma lako pristajali na diktate “čuvara” ljudskih prava.” (Barry M. Lituchy vodeći ekspert i profesor evropske istorije na prestižnim američkim univerzitetima)
“Slobodan Milošević može se smatrati prvim političkim zatvorenikom takozvane globalizacije kapitalističkih ambicija. Kao simbol otpora Novom svjetskom poretku morao je biti osuđen u procesu zamišljenom da opravda NATO-ove ratne zločine, a koji se na kraju pretvorio u sprdnju, te je morao poslužiti kao primjer disidentima koji nisu spremni “surađivati” i odbijaju služiti Novom svjetskom poretku.” (Robin de Ruiter najveći svjetski ekspert za analizu globalnih elita, istoričar i teolog, govorio sedam jezika, najprevođeniji holandski pisac svih vremena)
Zanimljivo da Tuđman ima trgove, ulice i spomenike po cijeloj Hrvatskoj. Tek otvoreni novi aerodrom u Zagrebu, najveći u Hrvatskoj nazvan je “Franjo Tuđman” i tako ga je nazvala SDP-ova vlada, znači navodni ljevičari. Iako je Tuđmanova ćerka Nevenka osuđena od hrvatskog suda radi kriminala, Tuđmanov unuk je sa 25 godina imao banku koju je otvorio sa kriminalcem Hrvojem Petračem i koju su zajedno pokrali. Tuđmanova žena je uhvaćena kako uplaćuje 200 000 marka i 50 000 dolara na svoj račun, dok je vodila navodnu hunanitarnu organizaciju za djecu Hrvatske. Tuđman je poklonio hrvatski telekom Njemcima i omogućio pljačkašku privatizaciju. Sa druge strane, nije sporno da je Sloba imao ženu i sina kakve je imao, ali vodio je zemlju pod sankcijama. Za razliku od Hrvatske, gdje su se najveće pljačkaške privatizacije desile za vrijeme 10 godina Tuđmanove vlasti u kojima je i sam Tuđman učestovao, u Srbiji su se pljačkaške privatizacije odigrale nakon 5. oktobra kad Slobe više nije bilo.
U okolnostima u kojima je vodio Srbiju napravio je maksimum, izbjegao je građanski rat između nacionalista i komunista, izvukao na račun Krajine koja se nije mogla braniti Republiku Srpsku, izborio rezoluciju 1244 i manje se zadužio u 10 godina nego sve vlade poslije njega u 10 dana. Ko je devedesetih trebao voditi Srbiju? Šešelj, Mićun, Drašković? Svaki od te trojice odveo bi Srbiju u nestanak. 1971. Srbiju je vodila srbofobna Latinka Perović i njezina banda, a u Hrvatskoj gradilo 20 hotela godišnje, pa su ipak Hrvati pokrenuli masovne demonstracije protiv Srba i Jugoslavije. Svi srpski neprijatelj (ustaše, balije, šiptari, autošovinisti, drugosrbijanci) mrze Miloševića, zapitajte se zašto?