01.10.2017.
Srećan život Marijane Trivun presječen je jednog dana prije 19 godina , kada je njen muž Dragomir, policajac, poginuo na izvršenju radnog zadatka . Marijana je tada ostala sa dvomjesečnom kćerkom Natašom i dvogodišnjim sinom Nikolom.
Sve životne probleme oko odgoja djece i sve ostale je teško ali nekako rješavala ali nije mogla jedan a to je stambeno zbrinjavanje.
„Samo godinu dana moje dvoje djece i ja smo živjelI u stanu koji je na kraju vraćen vlasniku i mi smo ostali skoro na ulici. A onda u nismo imali kud nego u podstanare od stana do stana, od podruma do podruma“, ispričala je Trivunova.
Ova hrabra žena posao je dobila tek prije sedam godina u Policijskoj stanici u Foči kao radnik na održavanju čistoće, ali plata nije dovoljno da bi se podmirili svi troškovi.
„ Sve se plaća, prvo kirija 150 KM, a onda sva režija i šta mi ostane od plate od 400 KM. Dosad sam nekako izdržala ali sad su oboje djece upisala fakultete i ne zanam šta da radim“, jada se Marijana.
Samohrana majka kucala je na vrata mnogih republičkih institucija , pisala molbe za stan, tražila pomoć. Uzalud.
„Obraćala sam se svim ministrima MUP-a kako je koji dolazio, jer sam smatrala da oni mogu da riješe stambeni problem porodice njihovog bivšeg radnika. Pisala sam sindikatu MUP Srpske. Nikad ni jedan odgovor nisam dobila“, objašnjava svoju borbu za pravdu ova Fočanka.
Zahtjev za stan podnosila je i opštini u kojoj živi.
https://youtu.be/rkXYYM7LpHc
„Ali niti sam porodica poginulog borca, nisam ni izbjeglica ni raseljeno lice, a nas troje nismo ni socijalni slučajevi pa pitam ministra unutrašnjih poslova da mi odgovori kojoj građanskoj kategoriji moja djeca pripadaju“, pita se Trivunova.
Ispričala je da je i ova bošnjačka kuća u kojoj trenutno živi pod upitnikom jer je gazda najavio da bi je na proljeće mogao prodati.
Dok joj nadležni ne odgovore kojoj kategoriji građana pripada supruga pokojnog policajca , kako izdržavati djecu koja imaju pravo kao i ostala da se školuju i kad će imati svoj kućni prag Marijana će se snalaziti kao dosad i u svojoj nemoći često – plakati.
„Nepravda boli više od bilo kakvog bola“, kaže ova Trivunova.
