Slijepa fizioterapeutkinja iz Bijeljine, Milijana Krsmanović, godinama vodi bitku za opstanak tražeći od društvene zajednice u kojoj živi samo jedno – pravo da poštenim radom zaradi hljeb za svoju djecu.Nakon rođenja trećeg djeteta, sudbina se okrutno poigrala s Milijanom. Izgubila je vid, a ubrzo, usljed nerazumijevanja supruga, postala je žrtva porodičnog nasilja.
Milijana Krsmanović svakodnevno u školu šalje troje djece, samohrana je majka, bez pomoći supruga koji ju je ostavio nakon što je izgubila vid. Posao joj je prijeko potreban kako bi olakšala egzistenciju. Zajednica u kojoj egzistira, godinama ne čuje njene apele za pomoć.
“Kao da me ljudi ne čuju, kao da previđaju šta im govorim, niko se nije odazvao mom apelu. Osjećam se kao pčela u staklenoj tegli, ispred vas je zid i jednostavno nemate mogućnost da iz toga izadjete”, kaže Milijana.
Nakon gubljenja vida, završila je školu za slijepe u Sarajevu, smijer fizioterapeut. Radila je volonterski taj posao dvije godine u Banji Dvorovi, ali nije dobila stalni posao.
“Da dokažem sebi i drugima da taj posao zaista mogu da obavljam jer sam radila rame uz rame sa zdravim fizioterapeutima, a pacijenti nisu ni primjetili da sam slijepa dok im ja nisam rekla”, priča Milijana.
U međuvremenu joj je ukinuta socijalna pomoć Centra za socijalni rad. Povremeno radi poneku masažu u privatnim salonima ljepote, ali to je rijetko i nadoknada je zanemarljiva. Sebe je nekad vidjela u Domu zdravlja, ali iz nekog razloga u sklopu CBR-a ne postoji manuelna masaža.
“Šta više, iza mene bi stao Fond za profesionalnu rehabilitaciju osoba sa invaliditetom, koji pruža podršku ko zaposli takvu osobu. Obraćala sam se i gradonačelniku Bijeljine, on je na šaljiv način rekao da trebam još malo da se strpim. Evo ja čekam, trpim, pa vidjećemo šta će biti”, rekla je Milijana.
I s obzirom na sve što ju je snašlo, Milijana je srećna osoba. Marija, Marko i Mihajlo su dobri učenici, najstarija Marija najčešće pomaže u kućnim poslovima i brine o braći.
Milijani je vid na desnom oku oštećen 100 posto, a na lijevom 90, ali ova hrabra žena je u međuvremenu naučila da se kreće uz pomoć štapa u gradu, a u domaćinstvu čak bez pomagala, jer poznaje prostor. Član je bijeljinske biblioteke za slijepe, banjalučka biblioteka za slijepe joj redovno šalje određena književna djela. Piše autobiografiju. Nadležne bijeljinske institucije pronalaskom posla za Milijanu, bi itekako olakšale život njenoj porodici.