04.05.2018.
ROGATICA – Zvuči ne vjerovatno, ali je istinito. U nepunih 10 godina Dejana Zoranovića (30) iz Zaganovića kod Rogatice zmije su ugrizle pet puta. Nisu mu mnogo naudile i on živ i zdrav hoda, radi i priča o svom neobičnom rekordu.
Posljednji, peti, ugriz zmije Dejan je „fasovao“ 26. aprila ove godine oko 12,30 časova. Brzim reagovanjem prisutnih radnih kolega iz Opštinske boračke organizacije u kojoj je zaposlen kao dijete poginulog borca iz posljednjeg odbrambeno-otadžbinskog rata, i drugih javnih ustanova i preduzeća koji su bili u akciji uklanjanja otpada sa divlje deponije pored puta Rogatica – Stjenice, nedaleko od Regionalne deponije „Rudine“, Dejan je stigao do Doma zdravlja „Dr Zoran Mitrović“ u Rogatici. Tu je stručno zbrinut i hitno upućen u fočansku bolnicu na dalje liječenje.
Prvi put zmija me ugrizla, koliko se sjećam, prije osam godina. Bilo je to nedaleko od moje porodične kuće. Nagazio sam na zmiju i ona me je ugrizla za članak desne noge. Brzo sam prebačen do Doma zdravlja, primio serum i vratio se kući. Posljedica, osim otoka koji je bio dan-dva nije bilo.
Drugi ugriz bio je neočekivano 12. novembra već naredne godine kada su zmije trebalo da pođu na zimsko spavanje. U blizini naše kuće bila je jedna ruševna kuća i štala. Tamo sam otišao da obavim neki posao i desio se ugriz i opet za nogu. Prva pomoć ukazana mi je u Domu zdravlja u Rogatici, a liječenje u Foči. Posljedica nije bilo osim uobičajenog straha. Treći put zmija me ugrizla uoči naše krsne slave Petrovdana 2014. Nagazio sam je u dvorištu naše kuće i ona me je ugrizla u gležanj desne noge. Ugriz je bio u venu i noga je naglo počela da otječe i plavi, a ja sam se fizički loše osjećao. Da i ovoga puta nije bila brza i stručna intervencija rogatičkih ljekara, pitanje je kako bi se sve to završilo. Za „uspomenu“ i sada imam ožiljak iznad članka na desnoj nozi, kazuje Dejan.
Četvrti ugriz bio je u ljeto 2016. Nagazio sam je nedaleko od moje kuće i ona je u odbrani odradila svoje. Pošto sam je vidio i zaključio da se radi o „vodenjači“, osim stavljanja hladnih obloga, ljekarsku pomoć nije mi trebala.
I tako. Pet ugriza zmija i Dejanu ništa. „Zlobnici“ iz njegovog okruženja, kažu da su se najmanje dvije „od njega otrovale“?! Ali, zato on dobro zna kako se osjeća onaj koga zmija ugrize.
U početku, priča on, intenzitet ugriza je negdje u ravni ujeda pčele ili ose. Tako sam osjetio i ovaj posljednji od prije nekoliko dana. Pri tome sigurno malo mi je pomogla nogavica farmerke koja je po svemu sudeći „pokupila“ dio otrova koji je bio namijenjen mojoj nozi. Da nije toga bilo moj zadnji slučaj mogao je imati i teže posljedice. Ugriz je, najvjerovatnije bio poskoka, jer smo samo nekoliko metara niže vidjeli jednog koji je brzo nestao u hrpi otpada. Uz to, moja noga je naglo otjecala i na njoj su se počele pokazivati neke fleke čudnog izgleda, a ja sam se loše osjećao – znojenje, mučnina, vrtoglavica. Brza i efikasna ljekarska intervencija doprinijela je da sam u fočanskoj bolnici ostao samo jednu noć. Pušten sam na kućno liječenje uz odgovarajuću terapiju.
Ugriz na nozi još se vidi i Dejan se nada da će ovo biti kraj njegovih neslavnih susreta sa zmijama. Dosta je i meni i njima, reče na kraju ovaj momak kome eto ni zmije ne mogu ništa.
