03.11.2019.
Još jedno iznenađenje za sve one koji poznaju Vojkana Krstića, velikog humanitarca i načelnika Spasilačkog centra Srbije.
Ovaj čovjek, koji ima i ne žali novac i vrijeme da ga podijeli sa onima koji nemaju, koji učestvuje u korisnim akcijama koje će pomoći malom čovjeku, onaj koji učestvuje u društveno korisnom radu, podigao spomenik generalu Dragiši Masala u u Vardištu, došao je još na jednu zanimljivu ideju, a njemu ideja ne manjka u svakog pogledu.
Čovjek sa najskupljimm odjelima koji se vozi u skupim automobilima najčešće je viđen u narodu sa ljudima različitih zanimanja i socijalnog statusa, čuo je da se ponos visoravni Borike kod Rogatice, ergela bosansko-brdskih i arapskih konja, raspala poslije 125 godina postojanja i odlučio da se uključi u njenu obnovu.
„Danas sam trinaestogodišnjem dječaku Milošu Kušiću sa Borika, koji je prema mojoj ocjeni već čudo od djeteta, poklonio rasnog konja arapske pasmine čime sam se pridružio grupi zaljubljenika ovih plemenitih život inja koji će pokušati da obnove nekadašnju ergelu, „ kaže Krstić.
Konj je kupljen na Borikama, bio je u ergeli a ovom činu prisustvovali su i ostali vlasnici ovih rasnih
životinja kao što je Brane Kušić, Nebojša Erić kao i dugogodišnji radnik ergele Momir Šarenac.
„Ovo je samo početak mog angažmana u naporima na obnovi ergele jer sam htio ličnim primjerom da iniciram poslovne ljude iz Srbije, Republike Srpske i BiH, da kupe po jednog rasnog konja, arapske ili bosansko-brdske pasmine i poklone ga domaćinu sa Borika koji će o njemu brinuti. Kasnije bi svi ti konji činili jezgro buduće ergele, „ ističe Krstić.
Krstić je u razgovoru sa Erićem i Kušićem saznao da njih dvojica imaju oko petnaestak konja a nekoliko domaćina gaji po dva tri grla.
Na pitanje zašto se odlučio da dječaku Milošu pokloni konja, koji je učenik osmog razreda osnovne škole u Rogatici a živi na Borikama ,Krstić odgovara.
„Upoznao sam odvog junošu prije izvjesnog vremena. Frapiran sam šta tako mali dječak radi i zna da uradi, kao da je odrastao čovjek. Miloš vozi golfa kao najbolji vozač, upravlja teškim traktorom i kombajnom, brine o mini-ergeli svog strica Brana, čuva ovce, hrani svinje i obavlja sve seoske poslove, „ kaže Krstić.
On predviđa da je pred ovim dječakom sa Borika blistava budućnost.
„Za moj poslovni uspjeh je umnogome zaslužan i dobro odabran tim ljudi koji izvrsno poznaju svoj posao pa i više od toga. Želio bih da i miliš, kad poraste bude dobar student i mjesto u mom timu mu je, ako nastavi ovako, sigurno obezbjeđeno, „ dodaje Krstić.
Oštroumni dječak kratko i jasno odgovara na sva pitanja, neda se zbuniti a kaže da ga je svim pa i teškim seoskim poslovima naučio njegov djed, otac i stric.
„ Hvala gospodinu Vojkanu, opravdaću njegovo povjerenje i brinuću o mom konju dok je živ. Znam dosta o konjima, jer ih i sad hranim žitom i sijenom, puštam na vodu, timarim a naučio sam i da jašem, „ bio je konkretan mali Kušić.
Pored svih obaveza on stigne i na treninge karatea u Rogatici. Ipak one nema nešto što svi njegovi drugari imaju ali ne žali za tim.
„Nemam profil na fejzbuku, djed mi je rekao da je to danguba jer na selu ima mnogo važnijih poslova nego tipkati svaki čas po telefonu, „ mudruje dječak.
Krstića su s radošću dočekali ljubitelji konja na Borikama. Nakon druženja sa njima u manježu i obaveznog fotogrfisanja priče su nastavljene u kafani „Krčma u planini“, čiji su vlasnici Miloševa majka Maja i otac Drago.
Uz ručak i prepečenicu zaorila se i pjesma, ona stara, romanijska.
„Boričanko iz kamena zmijo, bil te lola poljubiti smio“
Dugo je odjekivala pjesma iz seoske kafane u kojoj su svi gosti sjedili za istim stolom.
U pauzama između natpjevavanja čuo se samo potmuo topot desetak konja Brane Kušića. Jurili su sa livada iz pojila ka manježu a pred njima se viorila prekrasna crna griva predvodnika Miška.
R. TASIĆ – visegradskevijesti.com
