Sjednicom održanom u Višegradu Savez logoraša Republike Srpske obilježio je svoj dan – Spasovdan. Ovaj dan simbolizuje Dan spasenja srpskog naroda, koji je, vijekovima unazad prolazio kroz golgote u logorima, ali ujedno i Dan pobjede dobrog nad zlom.
Zorana Perišić kćerka je doktorke Olge Draško koja je u logoru Dretelj mučena na najsvirepiji način, i silovana više od 150 puta.
U jednom filmu koji govori o humanizmu i ljudskim pravima prepoznala je jednog od silovatelja njene majke.
– Јa sam prepoznala serijskog silovatelja, mučitelja i monstruma od čovjeka moje majke. Nisam mogla opisati kako sam se tada osjećala. Јako ponižavajuće za svakoga ko je potomak nekog logoraša. Mojoj majci je već četiri godine kao je preminula, a taj čovjek je još uvijek na slobodi. On je na Interpolovoj potjernici, a nalazi se na tom filmu – pojasnila je Perišićeva.
Na prostorima BiH u minulom ratu postojalo je 536 logora za Srbe.
Јedan od 600 zatočenika koji je prošao kazamat tarčinskog logora “Silos“ bio je i Јanko Samouković.
Teško se prisjeća dana provedenih u logoru. Zato kaže, danas živi da se istina dokaže.
– Mislim da smo kroz istoriju krenuvši od Prvog svjetskog rata i logora u Doboju, pa preko Јasenovca i svih stratišta, do zadnjih logora koji se broje na hiljade, zaslužili da jedno takvo stradanje kroz koje je prošao naš narod baštinimo i obilježavamo – rekao je Samouković.
Anđelko Nosović, predsjednik Saveza logoraša Republike Srpske istakao je da svi koji su prošli kroz te logore nisu ni očekivali da će biti živi i dijeliti sudbinu srpskog naroda i Republike Srpske.
– Zahvalni smo i Bogu i sami sebi što imamo priliku da svjedočimo o našim stradanjima – rekao je Nosović.
Pomoć u dokazivanju istine o stradanju Srba u muslimanskim i hrvatskim logorima bivšim logorašima pruža republički Centar za istraživanje ratnih zločina Republike Srpske.
– Mi smo i ove godine nastavili sa evidentiranjem svih stratišta, odnosno mapiranjem logora zločina nad Srbima. Istovremeno mnogobrojne publikacije i projekti Centra svjedoče o onome što se dešavalo 90-tih godina prošlog vijeka. Ono što je jako značajno jeste da Centar raspolaže sa ogromnom arhivskom građom i samim tim ova građa je dostupna pravosudnim institucijama kako bi se neki od ovih zločina i procesuirali – naglasio je Viktor Nuždić, v.d. direktora Centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Republike Srpske.
Bivši logoraši ogorčeni su na rad Haškog i pravosuđa BiH.
Kažu da je rijetko ko odgovarao za stradanje Srba u logorima od Dretelja, preko Konjica, Sarajeva, Zenice do Dervente i Bihaća.