Nakon skoro 24 godine vlasti, režim Bašara al-Asada doživeo je kraj, što je označilo prelomni trenutak za Siriju, Bliski istok i međunarodne odnose. Asadova vladavina bila je obeležena represijom, građanskim ratom i velikim gubicima – više od pola miliona žrtava i milionski broj raseljenih ljudi.
Uzroci pada
Asadov režim oslabio je usled kombinacije međunarodnih sankcija, ekonomskih problema i unutrašnjih nemira. Ofanziva grupe Hajat Tahrir el-Šam (HTS), koja je preuzela kontrolu nad značajnim delovima Sirije, bila je odlučujuća. Asad je pobegao u Rusiju, gde mu je Vladimir Putin ponudio azil, iako je Rusija bila njegov ključni saveznik tokom sukoba.
Posledice po Siriju
1. Politička tranzicija
HTS je obećao formiranje umerenije vlasti, uz poštovanje osnovnih sloboda i prava manjina. Međutim, analitičari upozoravaju na izazove političke stabilizacije, posebno ako nova vlast ne dobije međunarodno priznanje.
2. Društvene promene
Oslobađanje političkih zatvorenika i smanjenje represivnih mera nagoveštava pokušaj obnove poverenja među građanima. Međutim, strah od ponovnog jačanja ekstremizma ostaje prisutan.
3. Ekstremističke pretnje
Pad režima stvorio je vakuum moći koji bi mogao iskoristiti Islamska država (IS) ili slične grupe. Sjedinjene Države i njihovi saveznici već su pojačali operacije protiv terorista u regionu.
Geopolitičke posledice
Pad Asadovog režima uticao je na odnose Sirije sa susedima:
Izrael je pozdravio promenu vlasti zbog slabljenja uticaja Irana i Hezbolaha, ali nastavlja s vojnim akcijama kako bi osigurao svoje granice.
Turska će verovatno igrati ključnu ulogu u oblikovanju nove vlasti, uzimajući u obzir svoje interese u severnoj Siriji.
Rusija je izgubila važnog saveznika na Bliskom istoku, ali nastavlja s uticajem kroz azil za Asada.
Budućnost Sirije
Pad Asadovog režima predstavlja priliku za obnovu zemlje, ali i rizik od destabilizacije. Međunarodna zajednica ima ključnu ulogu u pružanju pomoći, uz postavljanje jasnih uslova za stabilizaciju i razvoj Sirije.