Stevan Milijašević (77) iz Glamočana kod Srpca svakog dana u invalidskim kolicima vozi na previjanje sedam godina stariju suprugu Anđelku do seoske ambulante udaljene 2,5 kilometra od njihove kuće. Imao je Stevan sreću da je bilo lijepo vrijeme, jer bi, kaže, u slučaju lošeg vremena morao plaćati 10 maraka za dolazak medicinske sestre njihovoj kući kako bi previla bolesnu Anđelku, što je često činio u proteklih 8 mjeseci.Toliko je starica prikovana za krevet.
„Supruga duže vremena boluje od šećerne bolesti, a nakon povrede noge, sve je krenulo na gore. Odstranjeni su prsti i dio stopala, ali oporavak ide teško, postala je nepokretna i ko zna šta će dalje biti“, kaže zabrinuti Stevan.
Bliže rodbine nema da bi mu pomogli, a živi od nevelike penzije zarađene u Hrvatskoj, koja jedva da pokrije skupe lijekove, kako za suprugu, tako i za njega kome je, takođe, uveliko narušeno zdravlje.
Djece nemaju, ni bilo kakvog drugog oslonca, a godine i bolest pritisli. Neizmjerno su zahvalni Neni Ždral iz Bardače koja im je poklonila invalidska kolica koja su ostala od njenog pokojnog muža.
„Kolica mi dođu kao automobil. To je velika pomoć i puno se zahvaljujem gospodji Neni“, kaže Stevan, koji, inače, svoje nedaće stojički podnosi i čini sve da olakša život svojoj supruzi.
Ne traži milostinju, ali bi mu svaka pomoć dobro došla. Možda bi i razumjevanje mještana moglo biti veće, kao i Centra za socijalni rad u Srpcu.
Najviše bi mu značilo da, dolaskom zimskog perioda, ne mora plaćati dolazak patronažne sestre srbačkog Doma zdravlja. Vjeruje da još ima dobrih i humanih ljudi.
(BN/S.K.)