Oglasi - Advertisement

Divertikuloza je stanje debelog crijeva koje mnogi ljudi otkriju sasvim slučajno, često tokom pregleda obavljenih iz drugih zdravstvenih razloga. Iako obično ne izaziva ozbiljne tegobe, određene komplikacije mogu dovesti do izraženih bolova, upale i potrebe za bolničkim liječenjem. Pravovremeno prepoznavanje upozoravajućih simptoma i usvajanje zdravijih svakodnevnih navika mogu imati važnu ulogu u očuvanju probavnog zdravlja.

Tekst se nastavlja nakon oglasa

Problemi s probavom česti su u različitim životnim dobima, a nadutost, povremeni zatvor i nelagoda u stomaku nerijetko se povezuju s načinom ishrane ili svakodnevnim stresom. Međutim, pojedine promjene u probavnom sistemu mogu postojati godinama, a da osoba uopće nije svjesna njihovog prisustva. Jedno od takvih stanja jeste divertikuloza, koju karakteriše nastanak malih vrećastih ispupčenja na zidu debelog crijeva.

Ta ispupčenja nazivaju se divertikuli i najčešće nastaju na osjetljivijim, odnosno slabijim dijelovima crijevnog zida. Njihova učestalost povećava se sa životnom dobi, zbog čega se češće otkrivaju kod starijih osoba. Ipak, sama činjenica da neko ima divertikule ne znači automatski da boluje od opasne bolesti. Veliki broj ljudi nema nikakve simptome i za njihovo postojanje sazna tek tokom kolonoskopije ili drugog medicinskog pregleda.

Najvažnije je razumjeti razliku između divertikuloze i divertikulitisa. Ova dva pojma često se poistovjećuju, iako ne predstavljaju isto stanje. Divertikuloza označava prisustvo vrećastih promjena na crijevnom zidu, dok divertikulitis podrazumijeva njihovu upalu. Upravo upalni proces može izazvati izraženije simptome i zahtijevati medicinsko liječenje.

Zašto nastaju divertikuli i ko ima povećan rizik?

Nastanak divertikula nije moguće objasniti samo jednim uzrokom. Stručnjaci smatraju da važnu ulogu imaju promjene u strukturi i funkciji crijevnog zida, nasljedni faktori i određene životne navike. S godinama se mijenjaju osobine tkiva, pa pojedini dijelovi debelog crijeva mogu postati podložniji stvaranju malih ispupčenja.

Među faktorima koji se povezuju s divertikularnom bolešću i njenim komplikacijama navode se gojaznost, nedostatak fizičke aktivnosti i pušenje. Značajna je i porodična sklonost, jer određeni genetski faktori mogu povećati vjerovatnoću razvoja ovog stanja. Zbog toga divertikuloza nije nužno posljedica nepravilne ishrane ili pojedinačne loše navike.

Posebna pažnja posvećuje se ulozi prehrambenih vlakana. Ona doprinose normalnoj funkciji crijeva i mogu pomoći u održavanju redovne stolice. Ishrana koja sadrži malo vlakana, a mnogo crvenog mesa, povezuje se s povećanim rizikom od divertikulitisa. Ipak, ne može se tvrditi da svaka osoba koja jede premalo povrća ili integralnih žitarica mora razviti ovu bolest.

Nedovoljno kretanje također može nepovoljno uticati na probavu. Dugotrajno sjedenje, izostanak svakodnevnih šetnji i druge sjedilačke navike povezane su s nizom zdravstvenih poteškoća. Zbog toga se redovna fizička aktivnost preporučuje kao dio šireg pristupa očuvanju zdravlja, a ne samo osobama kojima je već ustanovljena divertikuloza.

ŠTA JE VAŽNO RAZLIKOVATI?

Divertikuloza označava postojanje malih vrećastih ispupčenja na debelom crijevu i često ne izaziva tegobe. Divertikulitis nastaje kada dođe do upale divertikula, što može izazvati bol, povišenu temperaturu i druge simptome. Prisustvo divertikula ne znači da će osoba neizbježno razviti upalu.

Osobe kod kojih je divertikuloza otkrivena slučajno često nisu potrebne za posebno liječenje samo zbog prisustva divertikula. Ljekar procjenjuje cjelokupno zdravstveno stanje, eventualne probavne tegobe i faktore rizika. Kod pojedinih pacijenata dovoljne su preporuke povezane s ishranom, kretanjem i praćenjem zdravstvenog stanja.

Situacija se mijenja ukoliko se pojave znakovi upale. Tada je važno pravovremeno ustanoviti uzrok tegoba, jer bol u stomaku može biti povezana s različitim bolestima probavnog sistema. Samostalno zaključivanje da je riječ o divertikulitisu, bez pregleda i potrebnih pretraga, može dovesti do odgađanja odgovarajućeg liječenja.

Simptomi koji mogu upozoravati na komplikacije

Divertikuloza kod većine ljudi ne izaziva izražene simptome. Ipak, određene osobe mogu imati nadutost, povremene grčeve, zatvor ili promjene u učestalosti pražnjenja crijeva. Takve smetnje nisu karakteristične samo za divertikularnu bolest i mogu se pojaviti kod brojnih drugih poremećaja, uključujući sindrom iritabilnog crijeva.

Kod divertikulitisa tegobe su često ozbiljnije. Jedan od karakterističnih simptoma jeste bol u donjem dijelu stomaka, najčešće na lijevoj strani. Bol može nastati iznenada i biti intenzivna, ali se kod nekih pacijenata razvija postepeno, tokom nekoliko dana. Uz nju se mogu javiti povišena temperatura, mučnina, povraćanje i promjene u pražnjenju crijeva.

Posebnu zabrinutost izaziva situacija u kojoj osoba uporne tegobe pripisuje običnoj nadutosti ili zatvoru, iako se simptomi postepeno pogoršavaju. Takvo odgađanje pregleda može otežati pravovremeno prepoznavanje upale ili drugih zdravstvenih problema. Zbog toga novi, izraženi ili dugotrajni bolovi u stomaku zahtijevaju pažnju.

Ozbiljnije komplikacije divertikularne bolesti mogu uključivati krvarenje, stvaranje apscesa, začepljenje crijeva ili perforaciju crijevnog zida. Takve komplikacije nisu prisutne kod većine osoba s divertikulima, ali zahtijevaju odgovarajuću medicinsku procjenu i, u određenim slučajevima, hitno bolničko liječenje.

VAŽAN TRENUTAK: Iznenadan ili veoma snažan bol u stomaku, naročito uz temperaturu, učestalo povraćanje, izrazito pogoršanje općeg stanja ili krvarenje iz debelog crijeva, zahtijeva hitnu medicinsku procjenu. Takve simptome ne treba pokušavati liječiti isključivo kućnim metodama.

Pregled obično počinje razgovorom o simptomima, ranijim bolestima i lijekovima koje pacijent koristi. Ljekar zatim, zavisno od nalaza, može preporučiti laboratorijske analize ili slikovne pretrage. Kod sumnje na akutni divertikulitis kompjuterizovana tomografija može pomoći u potvrđivanju dijagnoze i otkrivanju eventualnih komplikacija.

Kolonoskopija je važna metoda pregleda debelog crijeva, a divertikuli se nerijetko primijete upravo tokom takvog pregleda. Međutim, kod akutne upale nije uvijek prikladno odmah obavljati kolonoskopiju. O potrebi i vremenu njenog provođenja odlučuje ljekar, uzimajući u obzir stanje pacijenta, ranije preglede i težinu bolesti.

Liječenje divertikulitisa zavisi od težine simptoma i mogućih komplikacija. Kod određenih blažih, nekomplikovanih slučajeva moguće je liječenje uz medicinski nadzor bez hospitalizacije. Teži oblici bolesti, kao i pacijenti s povećanim rizikom od komplikacija, mogu zahtijevati bolničko liječenje i dodatne postupke.

Antibiotici se ne propisuju automatski svakom pacijentu s blagim nekomplikovanim divertikulitisom. Prema stručnim preporukama Američkog gastroenterološkog udruženja, njihova primjena određuje se individualno. Kod komplikovanih oblika bolesti i određenih rizičnih pacijenata antibiotici imaju važnu ulogu, dok je u pojedinim ozbiljnim slučajevima potrebna i hirurška intervencija.

Svakodnevne navike koje mogu pomoći očuvanju probavnog zdravlja

Jedan od najvažnijih koraka u brizi o probavnom sistemu jeste uravnotežena ishrana. Povrće, voće, mahunarke i integralne žitarice predstavljaju prirodne izvore prehrambenih vlakana. Njihovo redovno uključivanje u jelovnik može doprinijeti normalnom pražnjenju crijeva i kvalitetnijoj svakodnevnoj prehrani.

Povećavanje unosa vlakana najbolje je provoditi postepeno. Osobe koje ranije nisu konzumirale dovoljno takvih namirnica mogu osjetiti nadutost ili pojačano stvaranje gasova ako naglo promijene način ishrane. Zbog toga se preporučuje postepeno prilagođavanje jelovnika, uz odgovarajući unos tečnosti i praćenje individualne podnošljivosti hrane.

Važno je razlikovati dugoročne prehrambene preporuke od ishrane tokom akutne upale. Kod pacijenata s divertikulitisom ljekar može privremeno preporučiti drugačiji režim prehrane, zavisno od simptoma i težine stanja. Zbog toga savjeti o većem unosu vlakana nisu zamjena za individualne medicinske preporuke tokom akutne bolesti.

Osim pravilne ishrane, značajnu ulogu ima redovno kretanje. Svakodnevno hodanje, umjerena fizička aktivnost i smanjenje vremena provedenog u sjedećem položaju mogu doprinijeti općem zdravlju. Održavanje odgovarajuće tjelesne težine i prestanak pušenja također se povezuju s manjim rizikom od komplikacija divertikularne bolesti.

ŠIRA SLIKA

Divertikuloza ne znači da će osoba neizbježno razviti divertikulitis. Mnogi ljudi žive s divertikulima bez ozbiljnih smetnji. Zdrave životne navike mogu pomoći u smanjenju određenih rizika, ali ne garantuju potpunu zaštitu od upale. Osobama s ranijim epizodama divertikulitisa potrebne su preporuke prilagođene njihovom zdravstvenom stanju.

U Bosni i Hercegovini važnu ulogu u promociji pravilne ishrane, kretanja i preventivne zdravstvene zaštite imaju javnozdravstvene ustanove, među kojima su Zavod za javno zdravstvo Federacije BiH, Institut za zdravlje i sigurnost hrane Zenica i Institut za javno zdravstvo Republike Srpske. Njihove edukativne aktivnosti usmjerene su na razvijanje navika koje dugoročno doprinose očuvanju zdravlja stanovništva.

Posebnu pažnju vlastitom probavnom zdravlju trebaju posvetiti starije osobe i pacijenti koji već imaju hronične probavne tegobe. Redovan kontakt s porodičnim ljekarom omogućava pravovremeno razmatranje novih simptoma, procjenu potrebe za pregledima i prilagođavanje preporuka postojećim zdravstvenim problemima.

Sama dijagnoza divertikuloze ne mora biti razlog za strah niti podrazumijeva velika ograničenja u svakodnevnom životu. Mnogo je važnije razumjeti šta nalaz znači, postoje li simptomi i kada je potrebno ponovo zatražiti medicinski savjet. Osoba koja nema tegobe može imati sasvim drugačije potrebe od pacijenta koji je već prebolio ozbiljnu upalu.

Zbog toga najveću vrijednost imaju provjerene informacije i individualan pristup. Uravnotežena ishrana, svakodnevno kretanje i obraćanje pažnje na promjene u organizmu mogu pomoći u očuvanju probavnog zdravlja. Kada se pojave novi ili neuobičajeni simptomi, pravovremeni pregled ostaje najpouzdaniji način da se utvrdi njihov uzrok i, ukoliko je potrebno, započne odgovarajuće liječenje.