Priča o Emi, Melissi i Jane pretvorila se iz sportskog rivalstva u zastrašujući niz odluka koje su mogle završiti tragično, a sve je kulminiralo scenom u kojoj je zaleđeni blok s djevojkom ukrcan u helikopter i odvezen prema okeanu. Prema ovoj dramatičnoj priči, dvije starije plivačice vjerovale su da će na taj način zauvijek ukloniti konkurenticu koja ih je godinama nadmašivala.
U središtu priče stoji Emma, sportistkinja koja je plivanju posvetila gotovo čitav život. Na bazen ju je prvi put odvela majka kada je imala samo pet godina, a taj rani početak kasnije se pretvorio u ozbiljnu sportsku karijeru. Treneri su vrlo brzo primijetili njenu brzinu, disciplinu i sposobnost da izdrži zahtjevne treninge, pa je njen napredak iz godine u godinu postajao sve vidljiviji.
Kada je napunila 18 godina, počela je nastupati na velikim međunarodnim takmičenjima i tako je ušla u krug sportistkinja koje se više nisu mogle ignorisati. Upravo tada upoznala je Melissu i Jane, dvije iskusnije plivačice koje su godinama bile najuspješnije u svom timu i navikle da najveći dio medalja i priznanja ostaje upravo njima.
Njihov odnos u početku nije odavao ništa neobično, ali takmičarski poredak koji je Emma počela mijenjati ubrzo je promijenio i dinamiku među njima.
Od podrške do zavisti
Na početku su Melissa i Jane prema Emmi nastupale kao starije kolegice. Davale su joj savjete, pomagale joj na treninzima i zajedno s njom putovale na neka takmičenja, pa je cijela priča neko vrijeme izgledala kao uobičajeno druženje unutar reprezentativnog tima. Međutim, prvi ozbiljan znak promjene pojavio se onda kada je Emma počela pobjeđivati upravo one sportistkinje koje su do tada važile za nedodirljive.
Na državnom prvenstvu ostvarila je bolji rezultat od Jane, a nekoliko mjeseci kasnije nadmašila je i Melissu. Za Emmu je to bio logičan nastavak rada i odricanja, ali za njene suparnice znak da se njihov dotadašnji poredak raspada. Najveći udarac za Melissu stigao je na važnom međunarodnom turniru, gdje je Emma postavila novi rekord i time izborila mjesto u ekipi za najveće prvenstvo sezone.
To je bilo mjesto kojem se Melissa, prema priči, nadala do posljednjeg trenutka.
Nakon tog nastupa Melissa je dugo sjedila sama u svlačionici, gotovo bez riječi prema ostalima. Jane je pokušavala razumjeti njeno razočaranje, ali Melissa je vrlo jasno pokazivala da joj je teško prihvatiti Emmine uspjehe. Smatrala je da ona i Jane više nikada neće imati priliku pobjeđivati dok mlađa kolegica nastavlja osvajati mjesta u timu. U tom trenutku, prema priči, nezadovoljstvo više nije bilo samo posljedica poraza, nego početak opasne opsesije.
Upravo je atmosfera takvog centra, s rutinskim oporavkom nakon treninga, omogućila da se dodatni tretman predstavlja kao nešto sasvim uobičajeno. Emma nije imala razloga da odmah posumnja kada joj je Melissa rekla da je trener zatražio još jedan postupak oporavka. Takve procedure bile su dio svakodnevice, pa je mlada plivačica ušla u prostoriju ne sluteći da joj se sprema zamka.
Kada je stigla, pred sobom je vidjela veliku prozirnu posudu s izrazito hladnom vodom. Isprva joj to nije bilo potpuno nepoznato, jer su sportisti tokom priprema koristili slične tretmane, ali joj je bilo čudno što je trener nije lično obavijestio. Tek tada je osjetila da nešto nije u redu i pokušala napustiti prostoriju. Umjesto objašnjenja, dočekalo ju je zaključavanje vrata i napad dvije osobe kojima je dotad vjerovala.
Zamka u prostoriji za oporavak
Prema opisu događaja, Jane je zatvorila vrata, a Melissa i ona su se fizički obrušile na Emmu. Mlada sportistkinja pokušala se braniti, ali je iza sebe imala sate intenzivnog treninga i bila je iscrpljena. To ju je učinilo ranjivijom, a napad su, prema priči, završile tako što su je prisilno gurnule u spremnik s ledenom vodom i zatvorile težak poklopac.
Emma je navodno vikala i udarala rukama o zidove, moleći ih da je oslobode, ali pomoć nije stigla. Umjesto da prekinu ono što su započele, Melissa i Jane uključile su snažan sistem hlađenja, pa je temperatura vode nastavila padati. Uz rubove spremnika počeo se stvarati led, a kako je vrijeme prolazilo, Emma se sve slabije pomjerala.
Dugotrajno izlaganje takvoj hladnoći nosi ozbiljan rizik od brzog snižavanja tjelesne temperature, gubitka svijesti i drugih životno ugrožavajućih posljedica.
U jednom trenutku, prema priči, Jane je počela paničiti i predložila da pozovu pomoć. Melissa je, međutim, već razmišljala o posljedicama ako neko otkrije šta su uradile. Umjesto da prihvati mogućnost spašavanja, odlučila je prikriti tragove i razradila još opasniji plan. Namjeravala je ukloniti spremnik iz sportskog centra i pobrinuti se da ga niko ne pronađe.
U tom trenutku rivalstvo je već preraslo u situaciju u kojoj je život mlade sportistkinje bio ozbiljno ugrožen.
Zaleđeni blok, unutar kojeg je bila Emma, ukrcan je u helikopter zajedno s ostalim teretom. Melissa i Jane bile su uvjerene da će tako prikriti ono što se dogodilo u večernjem treningu i udaljiti tragove od sportskog centra. Njihova prvobitna namjera da spriječe Emmu da nastavi niz pobjeda pretvorila se u pokušaj da se riješe osobe koju su smatrale odgovornom za vlastite neuspjehe.
Dok je helikopter letio iznad okeana, otvoren je teretni prostor i dvije sportistkinje su, prema priči, gurale zaleđeni blok prema ivici. Njihova ideja bila je da blok završi u vodi, daleko od ljudi koji bi mogli povezati događaj s njima. U tom trenutku između zaleđenog tereta i otvorenog ruba bilo je manje od jednog metra, a njih dvije su vjerovale da su na korak od ostvarenja plana.
Preokret koji priča ne otkriva do kraja
Upravo tada, prema izvornoj priči, dogodilo se nešto što ih je potpuno šokiralo. Izvorni zapis završava na tom preokretu i ne otkriva šta se tačno zbilo u helikopteru, da li je Emma preživjela niti kakva je sudbina dočekala Melissu i Jane. Zato se dalji rasplet ne može pouzdano opisati bez nastavka priče.
Ostaje tek snažan kontrast između sporta kao prostora discipline i scene u kojoj zavist potpuno briše granice razumnog ponašanja. Emma je godinama radila da bi se probila među najbolje, a njene suparnice su, umjesto da prihvate novi poredak, posegnule za nasiljem i prikrivanjem.
Takav rasplet ostavlja priču otvorenom, ali i dovoljno jasnom u jednom pogledu: ono što je počelo kao takmičenje završilo je kao događaj koji je mogao promijeniti živote svih uključenih.
U takvoj završnici najteže pada činjenica da su se sve tri sportistkinje godinama nalazile unutar istog svijeta, dijelile treninge, putovanja i ambiciju da pobjeđuju. Upravo zato priča djeluje još mračnije: ne zato što govori samo o porazu, nego zato što pokazuje kako se povjerenje može urušiti u trenutku kada pojedinac pobjedu počne smatrati važnijom od tuđeg života.
