U Republici Srpskoj se ponovo otvorila priča o mogućem poskupljenju električne energije i mrežarine, i to za čak 50 posto, nakon što je Capital objavio da rukovodstvo Elektroprivrede Republike Srpske razmatra takav zahtjev. Istovremeno, Regulatorna komisija za energetiku Republike Srpske saopćila je da u trenutku izvještavanja nije imala evidentiran novi podnesak, pa je jasno da se radi o navodima koji još nisu pretvoreni u formalnu odluku.
Ta razlika između moguće namjere i zvaničnog zahtjeva važna je jednako koliko i sam procenat koji se spominje. U domaćinstvima širom Republike Srpske, pitanje cijene struje ne svodi se samo na račun za jedan mjesec, nego na širi pritisak na kućne budžete, posebno u trenutku kada su troškovi života već osjetljiva tema. Zbog toga je i sama informacija brzo odjeknula, iako još nema potvrde da će do poskupljenja zaista doći.
Prema dostupnim informacijama, cijeli slučaj se ne može posmatrati izolovano. U fokusu nisu samo potencijalne nove cijene, nego i stanje u energetskom sistemu, visoki troškovi nabavke struje na tržištu, problemi u proizvodnji i finansijski pritisci koji su se, prema navodima izvora, nagomilali u poslovanju Elektroprivrede Republike Srpske. Upravo zato je rasprava o tarifi postala mnogo više od tehničkog pitanja.
Regulatorna komisija za energetiku Republike Srpske, prema informacijama objavljenim u izvještaju, nije imala evidentiran novi zahtjev za utvrđivanje cijena za narednu godinu. To znači da formalna procedura, barem prema onome što je bilo dostupno u trenutku objave, još nije stigla do faze u kojoj bi regulator mogao odlučivati o konkretnim tarifama. Bez tog koraka nema ni osnove da se bilo koji procenat predstavi kao već usvojeno poskupljenje.
Važan detalj u cijeloj priči jeste i rok za podnošenje zahtjeva, koji je prema navodima regulatora 15. novembar. To znači da eventualni prijedlog, ako ga Elektroprivreda Republike Srpske zaista priprema, mora proći sve unutrašnje pripreme prije nego što uopće dođe do nadležnog tijela. Drugim riječima, između medijskog navoda i stvarne promjene cijena postoji cijeli institucionalni niz koraka.
Šta stoji iza mogućeg zahtjeva
Prema navodima koje prenosi Capital, eventualni zahtjev za povećanje cijena mogao bi biti povezan s činjenicom da je Elektroprivreda Republike Srpske morala kupovati električnu energiju po višim tržišnim cijenama. Sagovornik tog medija, opisan kao osoba dobro upoznata sa stanjem u energetskom sektoru, tvrdi da je upravo taj troškovni pritisak jedan od razloga zbog kojih se uopće razmatra ovakav potez. U takvom okviru otvara se i šire pitanje: zašto je preduzeće došlo u situaciju da struju mora nabavljati umjesto da je obezbijedi iz vlastite proizvodnje.
U tom dijelu priče u prvi plan izlaze proizvodni kapaciteti i problemi koji se već duže vrijeme povezuju s njima. Kao konkretni primjeri spominju se teškoće u radu Rudnika i Termoelektrane Ugljevik, zatim činjenica da hidroelektrana Dabar još nije priključena na mrežu, te dodatni troškovi izgradnje hidroelektrane Bistrica, za koje se navodi da bi mogli biti veći od ranije očekivanih. Sve to zajedno oblikuje sliku sistema koji je pod pritiskom na više frontova odjednom.
Pored tehničkih i proizvodnih izazova, u izvještaju su pomenute i finansijske obaveze prema dobavljačima i kreditorima. Navodi se da preduzeće koristi usluge faktoring kompanija kako bi obezbijedilo sredstva za tekuće poslovanje, što ukazuje na dodatni pritisak na likvidnost. Takav detalj ne samo da pojašnjava zbog čega je tema cijene struje ponovo postala politički i ekonomski osjetljiva, nego i pokazuje da se problem ne iscrpljuje u jednom broju na računu.
U objavljenom tekstu Capitala navodi se i da generalni direktor ERS-a Luka Petrović nije odgovorio na pozive i poruke novinara, pa nije bilo njegovog direktnog obrazloženja niti potvrde da je takav prijedlog zaista pripremljen. Ta odsutnost zvaničnog odgovora ostavlja prostor za tumačenja, ali ne mijenja osnovnu činjenicu: riječ je o informacijama koje dolaze iz medijskog izvještaja, a ne o potvrđenoj odluci rukovodstva ili regulatora.
Kako je došlo do ove rasprave
Čitava tema dobija dodatnu težinu kada se smjesti u širi okvir problema koji prate energetski sektor Republike Srpske. Finansijske i organizacione poteškoće Elektroprivrede Republike Srpske bile su tema posebne sjednice Vlade RS održane 13. novembra 2025. godine, na kojoj je premijer Savo Minić najavio promjene u upravljanju elektroenergetskim sistemom. Tada su kao potrebne mjere spominjani racionalizacija troškova, strožija kontrola potrošnje i bolje planiranje proizvodnje.
Na toj sjednici naglašena je i potreba za centralizovanijim upravljanjem, kao i smanjenjem nepotrebnih rashoda. Minić je govorio i o budućoj ulozi hidroelektrana Dabar i Bistrica, uz najavu da bi njihova proizvodnja, prema tadašnjim planovima, mogla biti usmjerena na izvoz kako bi se ostvarili veći prihodi. Istovremeno, otvoreno je i pitanje produženja vijeka postojećih termoelektrana, što pokazuje da se u cijeloj priči ne govori samo o cijenama za krajnje potrošače, nego i o dugoročnoj održivosti čitavog sistema.
U takvom kontekstu nije teško razumjeti zašto je svaka informacija o mogućem poskupljenju odmah postala tema javne pažnje. Građani, ipak, za sada imaju samo ono što je potvrđeno: da je medij objavio navode o mogućem zahtjevu, da regulator taj zahtjev još nije evidentirao i da se procedura, ako bude pokrenuta, tek mora formalno otvoriti. Do tada ostaje i pitanje da li će eventualni prijedlog zahvatiti samo cijenu energije ili i mrežarinu, kao i koliko bi novi obračun mogao promijeniti ukupni iznos na računima.
Zato je i ova rasprava ostala otvorena, sa svim posljedicama koje nosi za potrošače, ali i za sistem koji već neko vrijeme pokušava da uskladi proizvodnju, finansije i planove razvoja. U međuvremenu, računi, očekivanja i strah od većih troškova nastavljaju da prate svaku novu informaciju iz energetskog sektora.
Za sada je, međutim, jedino izvjesno da se priča o struji više ne vodi samo iza vrata preduzeća i institucija, nego i pred očima javnosti koja svako novo spominjanje poskupljenja čita kroz sopstvene mjesečne troškove. Upravo u tome leži težina ovog pitanja: između računovodstva sistema i kućnog budžeta nalazi se vrlo malo prostora za grešku.
