Priča Stiva Edsela podsjeća na film – onaj koji nikada ne biste poželjeli da bude stvarnost. Njegov život počeo je u decembru 1973. godine, kada ga je majka, djevojčica od svega 14 godina, rodila i napustila u porodilištu. Više zaznajte u nastavku teksta…
Iako je tada bio tek novorođenče, taj događaj će ga pratiti cijelog života, oblikovati njegovu potragu za istinom i urezati osjećaj napuštenosti koji nikada nije u potpunosti nestao.
- Stiv je odrastao u hraniteljskoj porodici Edsel, koja ga je kasnije i usvojila. Njegovi usvojitelji nikada nisu krili istinu – znao je da je usvojen, ali nije znao ko su mu biološki roditelji. U kući su čuvali stare novinske isečke, a jedan naslov posebno mu je zapao za oko: „Majka napušta sina i bježi iz bolnice“. Bio je to njegov život, ispričan u par rečenica, hladno i bezličnom novinskom frazom.
Kada je napunio 14 godina, prvi put je osjetio snažnu potrebu da pronađe svoju majku. „Tolike je imala godina kada me rodila“, pomislio je tada. Ipak, potraga nije bila jednostavna. Decenijama je nailazio na zidove šutnje i nedostatak tragova. Tek u svojim četrdesetim, odlučio je da pokuša ponovo – ovoga puta uz pomoć DNK testova i interneta, alata koje ranije nije imao.
- Testovi su ga prvo doveli do daljih rođaka, a zatim i do stručnjakinje Keke Mur, pionirke genetske genealogije. Ona je uspjela da suzi potragu na dvije moguće žene. Kada je Stiv napokon dobio potvrdu, uslijedio je šok: njegova biološka majka bila je jedna od njih, ali DNK je pokazao i nešto što nikada nije mogao ni da zamisli – njegovi roditelji su u krvnom srodstvu.
Ta vijest pogodila ga je kao grom iz vedra neba. Bes, gađenje, osjećaj bezvrijednosti – sve se sručilo na njega u jednom trenutku. Bio je primoran da se suoči s mogućnošću da mu je otac zapravo njegov ujak ili čak djed. „Osjećao sam se kao smeće, kao nešto što je bačeno“, priznao je kasnije.
Kao da rana napuštenosti nije bila dovoljna, Stiv je sada morao živjeti sa spoznajom da njegovo porijeklo krije strašnu tajnu. Njegova majka, djevojčica iz bolnice s naočarima i spuštenim usnama, odjednom je postala simbol i žrtve i ćutanja. Nije je mogao osuđivati – naprotiv, osjećao je sažaljenje i zaštitnički poriv prema njoj.
- Odlučio je da joj napiše pismo. U njemu je stajalo nekoliko rečenica o njegovom životu, priložio je i fotografije i poruku da je voli. Pismo je poslao preporučeno, kako bi bio siguran da je stiglo. I jeste – majka ga je primila i potpisala prijem, ali nikada nije odgovorila. To je bio prvi i jedini put da je Stiv imao nešto što je i ona držala u ruci. Taj papir stavio je među stranice svoje Biblije i čuvao ga kao sveti znak.
Godinama kasnije, DNK test konačno je otkrio istinu: njegov biološki otac bio je stariji brat njegove majke. Bio je to trenutak kada su se sve kockice složile, ali i kada je teret postao još teži. Ocu je poslao poruku, ali nikada nije dobio odgovor.
- Zdravstveni problemi pratili su ga od djetinjstva – šum na srcu zbog kojeg je morao na operacije, nemogućnost da ima vlastitu djecu. Ponekad se pitao da li su ti problemi posljedica incesta. U grupama za podršku upoznavao je ljude sa sličnim pričama, i tu je počeo pronalaziti snagu. U razgovorima sa drugima, njegov osjećaj besmisla polako se pretvarao u osjećaj svrhe.
Iako majka nikada nije željela da ga vidi, Stiv nije odustao od potrage za porodicom. Put ga je doveo do rođake koja je bila spremna da ga prihvati. Ona je pročitala njegov dnevnik, razgovarala s njim i na kraju ga pozvala na porodična okupljanja. Tamo je, prvi put u životu, osjetio da nije tajna. Bio je dočekan zagrljajima, fotografisan sa porodicom i prihvaćen onako kako je oduvijek želio.
- Danas Stiv kaže da i dalje sanja o susretu sa majkom. Iako mu nikada nije odgovorila, nikada ga nije ni blokirala. Na njen rođendan uvijek joj pošalje poruku. Još se nada da će jednog dana dobiti odgovor.
Njegova priča nije samo priča o napuštanju i traumi, već i o snazi da se preživi nezamislivo. Pokazuje koliko su duboke rane koje nastaju kada je dijete lišeno identiteta, ali i koliko daleko može ići ljudska upornost da pronađe istinu i smisao
