- Jedan otac je odlučio postaviti uvjet svojoj bonus kćeri, koja je trebala zaslužiti svoje mjesto na luksuznom krstarenju obavljanjem kućanskih zadataka. Nije to učinio iz želje da je kazni, nego kako bi joj pokazao vrijednost napora i odgovornosti. Međutim, ta odluka, koja je bila vođena najboljim namjerama, duboko je povrijedila djevojčicu. Osjetila se isključenom, zanemarenom, kao da nije dovoljno voljena. Osjećala je da njezine emocije nisu uzete u obzir, a ljutnja ju je toliko obuzela da je pobjegla u svoju sobu, u nadi da će njen otac shvatiti njenu bol.
Kada je otac otišao u sobu svog malog sina, zatekao je prizor koji ga je slomio. Njegova igračka, knjige i odjeća bili su razbacani po podu, a sin je stajao u kutu, preplašen i drhtav. Nije mogao shvatiti zašto je netko iz njegove obitelji učinio nešto tako zbunjujuće i zastrašujuće. Taj trenutak emotivnog izliva njegove polusestre ostavio je dubok trag na djetetu koje nije razumjelo zašto su svi ti mirni trenuci naglo postali kaos. I tu je otac shvatio da je cijela obitelj pogođena, a svi njihovi postupci utječu na emocionalnu stabilnost svakog člana.
- Nakon što su razgovarali, dogovoreno je da djevojčica ostane kod svoje majke kako bi se izbjegli daljnji konflikti. No, to nije donijelo mir. Tijekom njihovog krstarenja, redovito su stizale poruke bijesa, optužbi i ljutnje. Djevojčica je osjećala da je iznevjerena, osjećala je izdaju i ogorčenje prema svom ocu, a to je dodatno pogoršalo njihov odnos. Nakon povratka s puta, situacija se nije smirila. Djevojčica se povukla, više vremena provodila s majkom i rijetko dolazila kod oca. Taj emocionalni jaz, koji je nastao zbog nesporazuma, postao je prepreka koju je bilo teško premostiti.
Ova situacija podsjeća na onu duboku dilemu s kojom se roditelji suočavaju – kako učiniti pravu stvar, iako se to možda ne vidi odmah. Iako su svi postupci bili vođeni dobrim namjerama, djevojčica je to vidjela kao nepravedno. Kao roditelji, često donosimo odluke koje nas ispunjavaju osjećajem da činimo najbolje za svoju djecu, ali isto tako moramo shvatiti da nije uvijek lako shvatiti tu namjeru s njihove strane.
- U jednoj sličnoj priči, majka je morala donijeti tešku odluku o nasljedstvu svog starijeg sina, koju je njezin suprug želio podijeliti s mlađim sinom. Iako je majka željela da stariji sin zadrži nasljedstvo, jer je osjećala da je to pravično, odlučila se za poštovanje prava svakog djeteta, a cijela situacija izazvala je sukobe i emotivnu bol u obitelji. Tada je shvatila da pravi roditelj ne favorizira, već poštuje svako dijete kao pojedinca.
Ova priča govori o snazi i strpljenju. Kao cvijet amarilis, koji nakon faze mirovanja iznenada procvjeta, tako i odnosi u obitelji kroz razdoblje neslaganja i nesreće mogu doći do obnove, ali samo ako se potrudimo, ako se posvetimo ljubavi, razumijevanju i strpljenju. Nije kraj kada dolazi do nesuglasica – to je početak puta prema unutrašnjoj snazi i obnavljanju odnosa.
