Povećanje penzija u Hrvatskoj: Simbolična promjena ili stvarna potreba?
U avgustu 2023. godine, Hrvatska je najavila povećanje penzija za više od 320.000 penzionera, što postavlja važno pitanje o održivosti penzionog sistema u zemlji. Dok će povećanje iznositi tek nekoliko evra po osobi, ova odluka otvara diskusiju o tome kako se starija populacija suočava sa ekonomskim izazovima. Prema informacijama Hrvatskog zavoda za penzijsko osiguranje, 323.000 korisnika najnižih penzija dobit će povećanje od 3%, što se u praksi prevodi na dodatnih 12 evra mjesečno. Iako se naizgled radi o malom iznosu, ovoj promjeni se mora pristupiti sa ozbiljnim razmatranjem, jer se ona ne može posmatrati samo kao simbolična gesta, već ima dalekosežne posledice za svakodnevni život onih koji ovise o ovim primanjima.
Demografski aspekti i kompleksnosti penzionog sistema
Među penzionerima koji će benefitirati od ovog povećanja, otprilike 274.000 živi u Hrvatskoj, dok se penzije za oko 48.000 korisnika isplaćuju u inostranstvo. Ova situacija je rezultat sveprisutne migracije radne snage, a uključuje bivše radnike iz drugih zemalja koji su radili u Hrvatskoj. Njihovo uključivanje u penzioni sistem dodatno komplicira situaciju, jer mnogi od njih imaju različite obrasce upisa doprinosa tokom radnog vijeka. Naime, razlike u zakonodavstvu i administrativnim procedurama između različitih država dovode do nejednakosti u isplatama. Osobe koje su radile u bivšim socijalističkim državama često se suočavaju s dodatnim komplikacijama prilikom ostvarivanja svojih prava, što dodatno otežava situaciju i doprinosi osjećaju nesigurnosti među starijom populacijom.
Nejednakosti u isplatama penzija
Sistem isplate najnižih penzija u Hrvatskoj je postavljen na zakonskim osnovama koje garantiraju minimalnu penziju, ali ona nije direktno povezana sa visinom plate, već s godinama staža. Trenutno, najniža penzija iznosi 13,99 evra po godini staža, što naglašava važnost dugog i stabilnog radnog odnosa za osiguranje dostojnog života. Na primjer, osoba s prosječnim stažem od 28 godina može primati najmanje 391 evro mjesečno. Međutim, to je samo teoretski iznos, jer se u praksi može desiti da, zbog niske stope uplate doprinosa tokom radnog vijeka, taj iznos bude znatno niži, čak i do 270 evra. Ova nejednakost ne samo da stvara osjećaj nepravde među penzionerima, već također otežava mnogima da pokriju osnovne životne troškove, što je sve više postalo pitanje dostojanstva.
Uticaj na poljoprivrednike i zanatlije
Posebno zabrinjavajuće je što među korisnicima najnižih penzija ima značajan broj poljoprivrednika i zanatlija koji su većinu svog radnog vijeka proveli u teškim uslovima rada. Mnogi od njih su radili bez adekvatne prijave ili plaćenih doprinosa, što se direktno odražava na njihove mjesečne prihode. Ova situacija stvara sve veći broj penzionera koji se suočavaju s minimalnim primanjima, a procjene pokazuju da se taj trend nastavlja. Prema analizi Hrvatskog zavoda za statistiku, nivo siromaštva među starijom populacijom u stalnom je porastu. Mnogi od njih se bore da prežive, često se oslanjajući na pomoć porodice ili društvenih organizacija, što dodatno opterećuje njihove bližnje i stvara dodatne socijalne tenzije.
Održavanje dostojanstvenog života
Alarmantno je da je u prvoj polovini 2025. godine čak 37% novih penzionera završilo u kategoriji najnižih penzija. Od ukupno 18.368 novih korisnika bez međunarodnih ugovora, njih 6.823 sada prima ovu vrstu primanja. Sa prosječnom neto penzijom svih novoupisanih od 624,82 evra, jasno je da sve veći deo starije populacije mora živjeti na granici egzistencije. Mnogi od njih ne mogu priuštiti ni osnovne životne potrebe, poput hrane, stanovanja i zdravstvene zaštite. Ova situacija dodatno naglašava potrebu za reformama u penzionom sistemu kako bi se osiguralo da svi penzioneri imaju dovoljno sredstava za dostojanstven život. Stručnjaci ističu da su potrebne obimne reforme koje će obuhvatiti povećanje doprinosa za penzije i poboljšanje uslova rada za radnike, posebno onih iz sektora koji su tradicionalno marginalizovani.
Potrebne reforme i edukacija građana
U tom kontekstu, važno je razmotriti kako bi reforme mogle biti implementirane, uzimajući u obzir različite ekonomske i socijalne faktore. Dodatnih 12 evra mjesečno za mnoge penzionere nije luksuz, već neophodnost koja im pomaže da pokriju osnovne troškove života. S obzirom na stalni rast životnih troškova, ovaj iznos ne može se smatrati značajnim. Na primjer, trošak osnovnih životnih namirnica za jednu osobu u Hrvatskoj iznosi oko 200 evra mjesečno, što jasno pokazuje koliko su penzije daleko od stvarnih potreba građana. Pitanje penzija stoga postaje ne samo ekonomsko, već i društveno pitanje koje zahtijeva pažnju i akciju svih sektora društva. Neophodno je uključiti dodatne mjere poput obrazovanja i informisanja građana o njihovim pravima unutar penzionog sistema kako bi se smanjila neinformisanost i osnažili budući penzioneri. Ovaj kompleksan sistem, koji se suočava s brojnim izazovima, zahtijeva hitnu reakciju kako bi se osigurala dostojanstvena starost za sve. Aktivno uključivanje nevladinih organizacija, sindikata i drugih relevantnih aktera u proces reformi može donijeti dodatnu podršku i resurse potrebne za rješavanje ovih problema. Ulaganje u obrazovanje i podizanje svijesti o penzionim pravima može pomoći u smanjenju siromaštva među starijom populacijom i osigurati da budući penzioneri ne budu ostavljeni na margini društva.
