U srpskoj pravoslavnoj tradiciji Usekovanje glave Svetog Jovana Krstitelja zauzima jedno od najvažnijih mjesta među crkvenim praznicima. Obilježava se svake godine 11. septembra i poznat je i kao jesenji Jovanjdan. Više u nastavku teksta…
Iza sebe nosi snažnu duhovnu poruku, ali i bogatstvo narodnih običaja koji su se stoljećima prenosili s koljena na koljeno.
- Sam praznik doživljava se kao dan tišine, molitve i sabranosti. Vjernici tada praktikuju strogi suvi post, što znači da se izbjegavaju masna jela i hrana životinjskog porijekla, a priprema se jednostavno, na vodi. Post nije samo čin odricanja, već način da se očisti i tijelo i duša, te da se iskaže poštovanje prema Svetitelju. Takođe, narod vjeruje da se tog dana ne rade teški fizički poslovi kako bi se sačuvala unutrašnja mirnoća i molitveno raspoloženje.
Posebno se ističe običaj da se tog dana ne jedu crvene namirnice. Simbolika je snažna – crvena boja podsjeća na krv Svetog Jovana, prolivenu u mučeništvu. Zato se izbjegavaju paradajz, crvene jabuke, trešnje i slično. Roditelji često paze i na djecu, kako bi i ona ispoštovala ovaj običaj.
Još jedno duboko ukorijenjeno vjerovanje jeste zabrana upotrebe noževa i oštrih predmeta. Stari ljudi su govorili da bi njihovo korištenje moglo prizvati nesreću jer podsjeća na tragično odsjecanje glave Jovana Krstitelja. U nekim dijelovima Srbije noževi su se tog dana sklanjali iz kuće, kako bi porodica ostala pod zaštitom.
- Posebno zanimljiv je običaj iz istočne Srbije, gdje se vjeruje da se na ovaj praznik obavezno skida crveni konac sa ruke. Tokom godine on simbolično štiti od uroka i donosi sreću, ali baš na dan Usekovanja može donijeti nesreću ako ostane vezan. Zato se pažljivo prati da svi članovi porodice skinu crvenu nit.
Kako piše Politika, običaji vezani za ovaj praznik nisu samo religijski, već i kulturno nasljeđe koje ujedinjuje zajednice. Oni predstavljaju vezu između duhovnog i svakodnevnog života, podsjećajući ljude na značaj moralnih vrijednosti i pravednosti. Upravo zato Usekovanje nije tek običan dan u kalendaru, već vrijeme introspekcije i sjećanja.
- Sam događaj koji stoji iza praznika duboko je tragičan i potresan. Prema Novom zavjetu, Sveti Jovan Krstitelj otvoreno je osudio postupke vladara Iroda Antipe, koji je uzeo za ljubavnicu ženu svog brata, Irodijadu. Njegove riječi nisu bile štedljive – jasno je isticao bezakonje, ne mareći za posljedice. Zbog toga je zatvoren u tamnicu. Presudni trenutak dogodio se na gozbi, kada je Irod obećao svojoj pastorki Salomiji da će ispuniti svaku želju. Na nagovor majke, zatražila je glavu Jovana Krstitelja na tanjiru. Iako je Irod znao da je Jovan pravednik, obaveza da održi riječ pred zvanicama nadjačala je savjest. Tako je naredio da se strašna želja ispuni.
Njegovi učenici kasnije su krišom uzeli tijelo i dostojno ga sahranili. Predanja govore da je Irodijada, u svom bijesu, izbola Jovanov jezik, želeći da ućutka onoga koji je ukazivao na njen grijeh. Upravo zbog ove mučeničke smrti Usekovanje se u tradiciji smatra praznikom velikog značaja.
Kako podsjeća Glas Srpske, Sveti Jovan Krstitelj zauzima posebno mjesto u hrišćanskoj vjeri – bio je prorok koji je najavio dolazak Isusa Hrista i koji ga je krstio u rijeci Jordan. Njegova postojanost, čak i pred smrću, predstavlja simbol istrajnosti u istini. Zato se i danas, vijekovima kasnije, Usekovanje obilježava sa dubokim poštovanjem.
Vjernici se na ovaj dan okupljaju u crkvama, gdje se služe liturgije i molitve. U domovima se posti i čuva tišina. Običaji, poput zabrane crvenih namirnica, uklanjanja noževa i skidanja crvenog konca, podsjećaju da duhovni život traži sabranost i poštovanje prema svetim simbolima.
- Kako prenosi RTS, za mnoge porodice ovo je dan zajedništva – prilika da se okupе, razgovaraju o vjeri i prenesu običaje na mlađe generacije. U savremenom društvu, gdje se često gubi osjećaj povezanosti s tradicijom, ovakvi praznici vraćaju ljude osnovnim vrijednostima: poštovanju, dostojanstvu i istini.
