Donirala sam krv kako bih spasila svog dečka nakon što su mi njegovi prijatelji rekli da je doživio tešku saobraćajnu nesreću. Dok sam izlazila iz bolnice, čula sam nekoga iza vrata kako govori: „Ne mogu vjerovati da je opet nasjela.“

Poziv koji je stigao usred noći zvučao je kao najgora vijest koju je mogla dobiti: Brendan je navodno teško povrijeđen u saobraćajnoj nesreći, a njena krvna grupa mogla bi mu pomoći. Bez mnogo razmišljanja otišla je u privatnu kliniku i pristala na davanje krvi. Tek kada je nekoliko minuta kasnije ugledala rashladnu kutiju sa svojim imenom i krenula za medicinskom radnicom, počela je sumnjati da nešto nije u redu. Iza jednih zatvorenih vrata čula je smijeh, a zatim i rečenicu koja je promijenila način na koji je gledala ne samo tu noć nego i godine provedene s čovjekom kojem je vjerovala.

Brendanovi prijatelji javili su joj da se dogodila ozbiljna saobraćajna nesreća i da je njegovo stanje teško. Prema priči, sve je predstavljeno kao hitna situacija u kojoj nema vremena za dodatna pitanja. Brendan joj je prethodno poslao kratku poruku u kojoj je praktično tražio da mu vjeruje bez objašnjenja ako ga zaista voli.

U takvim okolnostima nije razmišljala o mogućnosti da neko izmišlja nesreću. Otišla je u kliniku uvjerena da se iza zidova nalazi muškarac s kojim je godinama gradila vezu i čiji život možda zavisi od pomoći koju može pružiti. Pristala je dati krv i postupak je prošao bez događaja koji bi odmah izazvali sumnju.

Neobičan detalj primijetila je tek nakon izlaska iz prostorije. Medicinska radnica prolazila je hodnikom noseći rashladnu kutiju, a na njoj je bilo njeno ime. Umjesto da krv bude odnesena prema pacijentu, vidjela je kako vrećica završava među medicinskim otpadom. Tada se prvi put ozbiljno zapitala šta se zapravo događa.

Iza vrata nije čula zabrinute glasove, nego smijeh

Umjesto da odmah napusti kliniku, krenula je hodnikom za medicinskom radnicom. U blizini jedne prostorije začula je glasove koje je dobro poznavala. Bili su to Brendan i njegovi prijatelji, isti ljudi koji su joj nekoliko sati ranije govorili da je ozbiljno povrijeđen.

Ono što je čula nije zvučalo poput razgovora ljudi koji su upravo prošli kroz tešku nesreću. Smijali su se i komentarisali kako je reagovala. Brendan je, prema priči, sjedio na krevetu bez vidljivih povreda, zavoja ili bilo kakvog znaka da je bio u saobraćajnoj nesreći.

A onda je čula rečenicu koja je uklonila i posljednju mogućnost da je pogrešno shvatila situaciju. Jedan od prisutnih navodno je rekao da ne može vjerovati da je ponovo nasjela. Nije se više radilo samo o jednoj laži izgovorenoj te noći. Riječ „opet“ otvorila je mnogo veće pitanje.

U razgovoru je prvi put čula broj 96. Lažna nesreća i davanje krvi navodno su bili devedeset i šesta smicalica koju su joj priredili. Ljudi u prostoriji počeli su se prisjećati prethodnih situacija kao epizoda iz neke privatne igre, dok je ona s druge strane vrata shvatala da govori o događajima koji su joj stvarno nanijeli posljedice.

Spomenuto je višesatno traženje navodno izgubljenog poklona po kiši. Tada je vjerovala da je predmet zaista nestao i nastavila ga tražiti sve dok se nije razboljela. Drugi put joj je rečeno da je Brendan nakon operacije ostao bez svijesti, zbog čega je provela noć u strahu za njegovo stanje.

Posebno ozbiljna bila je lažna optužba za plagijat. Prema priči, zbog nje je njen završetak studija bio ozbiljno narušen, a propustila je i vlastitu promociju. Sve što je do tada smatrala nizom nevjerovatnih nesreća počelo je poprimati potpuno drugačiji oblik.

Ime Scarlett objasnilo je zašto je sve navodno počelo

Tokom razgovora začula je i ime Scarlett. Radilo se o plesačici koju je ranije pobijedila na važnom takmičenju. Prema onome što je čula, upravo je taj rezultat bio jedan od razloga zbog kojih je Brendan počeo planirati kako da joj se približi.

Brendan je navodno smatrao da Scarlett pripada krugu ljudi koji zaslužuju pobjedu, dok mu je smetalo što ju je nadmašila djevojka bez poznate porodice i velikih veza. Iz te povrijeđene slike, prema priči, nastao je plan koji je prerastao u vezu i dugogodišnje testiranje koliko daleko može ići u manipulisanju njenim reakcijama.

Nakon izlaska iz klinike više nije razmišljala o tome kako popraviti odnos s Brendanom. Nazvala je majku. Tokom razgovora saznala je da se roditelji uskoro sele u drugi grad i da će za nju uvijek imati mjesto u svom domu. Ovog puta odgovor je došao brzo: zamolila je majku da joj sačuva sobu.

Počela je pakovati najvažnije stvari. Kada se Brendan kasnije pojavio i pokušao cijelu situaciju predstaviti kao šalu, nije više ulazila u raspravu o tome je li namjera bila bezazlena. Za nju je postalo važnije ono što su ti postupci izazvali nego naziv kojim ih je on pokušavao opravdati.

Postojala je evidencija sa datumima, fotografijama i snimcima

Novi detalji došli su upravo od Scarlett. Prema njenim riječima, Brendanovo ponašanje nije bilo motivisano samo željom da se osveti zbog jednog plesnog takmičenja. Važnu ulogu igrala je i njegova opsjednutost statusom, porijeklom i uvjerenjem da određeni ljudi ne bi smjeli nadmašiti one koje je smatrao privilegovanim.

Scarlett je navodno otkrila i da postoji detaljna evidencija svega što joj je Brendan priređivao. U njoj su bili datumi, fotografije, poruke i videozapisi. Ono što je ona doživljavala kao vlastiti život, sa stvarnim strahovima i posljedicama, neko drugi je vodio kao niz numerisanih događaja.

Prema priči, Brendan nije planirao stati na broju 96. Navodno je pripremao i završni čin pred drugim ljudima, kojim je želio pokazati koliko dugo uspijeva upravljati njenim emocijama i koliko puta ju je uspio navesti da povjeruje u izmišljenu situaciju.

Nakon preseljenja roditeljima pokušala je vratiti rutinu koja nije imala veze s Brendanom. Uključila se u umjetnički program i ponovo počela ozbiljnije plesati. Povratak nije bio trenutan. Postojali su dani kada bi se sjetila lijepih trenutaka iz veze i pitala se kako se oni uklapaju u ono što je kasnije saznala.

Ipak, svaki put kada bi počela idealizirati rijetke trenutke njegove nježnosti, sjetila bi se razgovora iza vrata klinike, odbačene vrećice krvi i broja 96. Ti detalji podsjećali su je zbog čega je otišla.

Povratak plesu postao je važniji od posljednjeg razgovora s Brendanom

Vremenom je dobila nove prilike za nastupe i ponovo počela graditi život oko stvari koje je nekada voljela. Paralelno s tim, Brendanovi odnosi s ljudima iz njegovog okruženja počeli su se raspadati nakon što su detalji njegovih postupaka postali poznati.

Kada su se nakon izvjesnog vremena ponovo sreli, rekao joj je da je izgubio gotovo sve ljude oko sebe i pokušao se izviniti. Nekada bi vjerovatno satima objašnjavala koliko ju je povrijedio ili pokušavala dobiti priznanje da je ono što se dogodilo bilo ozbiljno. Tada više nije osjećala istu potrebu.

Nije joj bilo potrebno njegovo razumijevanje da bi nastavila dalje. Veza koja je godinama bila središte njenog emocionalnog života više nije određivala način na koji vidi sebe. Umjesto čekanja još jednog razgovora, vraćala je vrijeme stvarima koje su postojale prije njega.

Prije povratka kući kupila je nove plesne cipele. Stare su za nju ostale povezane s periodom u kojem je često tražila grešku u sebi i pokušavala zaslužiti Brendanovo odobravanje. Nove nisu mogle izbrisati prošlost, ali su označavale nešto što je mogla sama izabrati.

Plan koji je, prema priči, trebao završiti sa 99 osveta nikada nije dovršen. Brendan je stigao do broja 96. Upravo je događaj koji je zamišljen kao još jedna manipulacija postao trenutak u kojem se cijela konstrukcija počela raspadati.

Te noći nije spasila Brendana od posljedica izmišljene nesreće jer nesreće nije ni bilo. Ali je, izlazeći iz klinike nakon onoga što je čula iza vrata, prvi put prestala vjerovati da mora izdržati još jedan test kako bi dokazala ljubav. Nakon 96. smicalice odlučila je da sljedeći potez više neće biti njegov.