Rasprava o neradnoj nedjelji u Federaciji Bosne i Hercegovine ponovo je otvorena, iako je mjera uvedena tek u novembru 2024. godine i i dalje važi po postojećem zakonu. Dok jedan dio javnosti govori o zaštiti radnika i vremenu provedenom s porodicom, drugi upozorava na moguće ekonomske posljedice, posebno u mjestima uz administrativnu granicu i u manjim sredinama gdje kupci lako mogu otići tamo gdje trgovine rade nedjeljom.
Ono što je u početku predstavljano kao jasno pravilo o zatvaranju prodajnih objekata nedjeljom danas se sve češće posmatra kroz prizmu mogućih izuzetaka, lokalnih razlika i različitih interesa unutar trgovinskog sektora. Federalni ministar trgovine Amir Hasičević tvrdi da ukupni promet nije pretrpio pad kakav su neki predviđali, dok dio ekonomista traži precizniju analizu po gradovima i općinama.
U isto vrijeme, sindikalni predstavnici poručuju da slobodna nedjelja za mnoge radnike nije samo administrativna odredba nego i važan dio svakodnevnog života. U toj ravnoteži između poslovnih interesa i prava zaposlenih, ponovo se pojavila ideja da se manjim porodičnim trgovinama omogući rad nedjeljom, dok bi veliki trgovački lanci ostali pod postojećim ograničenjima.
Kako je uvedena neradna nedjelja i šta tačno propisuje zakon
Neradna nedjelja u Federaciji BiH počela se primjenjivati u novembru 2024. godine, nakon stupanja na snagu novog Zakona o unutrašnjoj trgovini. Prva nedjelja na koju se nova zabrana odnosila bila je 17. novembar te godine, čime je trgovinskom sektoru uveden drugačiji ritam rada od onoga na koji su građani godinama bili naviknuti.
Prema članu 18. Zakona, trgovci mogu organizovati rad prodajnih objekata od ponedjeljka do subote, u ukupnom trajanju do 90 sati sedmično. Osnovno pravilo predviđa zatvaranje trgovina nedjeljom i tokom praznika, uz zakonom propisane izuzetke. Upravo ti izuzeci postali su predmet novih tumačenja, jer pokazuju da sistem nije potpuno jednako primjenjiv na sve vrste prodavnica i sve lokalne sredine.
U praksi je promjena značila i drugačije navike kupaca. Namirnice i druge potrepštine koje su se ranije često kupovale nedjeljom, sada su se morale rasporediti na preostale radne dane. Za dio domaćinstava to je značilo bolje planiranje sedmice, dok je za trgovce značilo drukčiju organizaciju prometa, rasporeda radnika i kapaciteta u danima kada je gužva veća nego ranije.
Posebno osjetljivim pokazalo se pitanje trgovina u mjestima blizu granice s Republikom Srpskom. Tamo kupci mogu relativno lako otići u sredine u kojima prodajni objekti rade nedjeljom, pa dio trgovaca smatra da zabrana u takvim sredinama može imati drugačiji efekat nego u većim urbanim centrima. Upravo zbog toga se u raspravu sve češće uključuje i lokalni ekonomski kontekst, a ne samo opće pravilo na nivou Federacije.
Iz ove perspektive, pitanje neradne nedjelje više nije samo pitanje radnog vremena. Ono se pretvara u širu raspravu o tome kako zakon utiče na navike stanovništva, na raspored potrošnje tokom sedmice i na razlike između većih trgovačkih sistema i malih porodičnih prodavnica koje posluju u osjetljivijim sredinama.
Šta pokazuju podaci, a gdje počinje lokalna stvarnost
Federalni ministar trgovine Amir Hasičević, kako je prenio N1 BiH, odbacio je tvrdnje da je neradna nedjelja izazvala ozbiljan pad ukupnog prometa u trgovinskom sektoru. Pozvao se na podatke Porezne uprave i naveo da se potrošnja u velikoj mjeri jednostavno preraspodijelila na ostale dane u sedmici. To znači da građani nisu nužno prestali kupovati, nego su promijenili vrijeme kupovine.
Takvo objašnjenje ima logiku na nivou ukupne statistike. Ako se više kupuje petkom i subotom, ukupni sedmični promet ne mora automatski biti niži samo zato što su trgovine zatvorene nedjeljom. Međutim, taj široki presjek ne mora pokazati kako mjera djeluje na pojedine kvartove, općine ili gradove, posebno na one koji žive od kupaca iz šireg područja ili od prometa koji se prelijeva preko administrativnih granica.
Na to je upozorila i ekonomistica Adisa Omerbegović Arapović, naglasivši da se efekti ne mogu posmatrati samo kroz jedan zbirni broj za cijelu Federaciju. Njeno upozorenje svodi se na jednostavnu, ali važnu činjenicu: ono što izgleda stabilno na nivou entiteta može izgledati potpuno drugačije na terenu, gdje jedna prodavnica bilježi manji promet, a druga nadoknađuje gubitak povećanim radom drugih dana.
Zbog toga se u raspravi sve češće traži precizniji pristup. Umjesto da se mjera ocjenjuje samo kao uspješna ili neuspješna, potrebno je razlikovati velike lance, manje trgovine, pogranične sredine i lokalne zajednice u kojima su kupovne navike, konkurencija i mogućnost odlaska u susjedna područja potpuno različiti. Tek tada se može dobiti realnija slika o tome kome je zabrana najviše promijenila poslovanje.
Radnici, sindikati i prijedlog o manjim porodičnim trgovinama
Za zaposlene u trgovinama, neradna nedjelja predstavlja mnogo više od pravne odredbe. Mnogi radnici taj slobodan dan vide kao mogućnost da usklade porodični i privatni život, da budu s djecom, planiraju obaveze i dobiju ritam sedmice koji nije usmjeren samo na posao. Zbog toga svaka najava mogućeg ublažavanja zabrane izaziva pažnju i zabrinutost kod dijela zaposlenih.
Prema pisanju N1 BiH, predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH Samir Kurtović govorio je o kompromisnom rješenju prema kojem bi se manjim porodičnim trgovinama moglo omogućiti da rade nedjeljom, dok bi veliki trgovački sistemi ostali pod postojećim ograničenjima. U okviru sindikalnih zahtjeva spominje se i veće plaćanje rada nedjeljom, što pokazuje da se pitanje ne posmatra samo kroz dostupnost prodavnica nego i kroz zaštitu onih koji bi eventualno radili taj dan.
Ovakav prijedlog otvara i niz praktičnih pitanja. Ko bi odlučivao šta je porodična trgovina? Kako bi se spriječilo da velika preduzeća koriste izuzeća preko povezanih poslovnih modela? Na koji način bi inspekcije provjeravale poštivanje pravila? Sve su to dileme koje se ne mogu riješiti samo političkom voljom, nego traže precizna zakonska rješenja i jasnu kontrolu primjene.
U tom smislu, rasprava o neradnoj nedjelji sve više liči na test sposobnosti institucija da usklade različite interese. Radnici traže predvidljivost i odmor, trgovci traže održivost poslovanja, a potrošači žele dostupnost usluga. Kako se ti zahtjevi budu prevodili u buduće izmjene, zavisit će od toga hoće li zakonodavac pronaći rješenje koje ne pravi nove nejednakosti među trgovcima i zaposlenima.
Šta sada važi i zašto prijedlog nije isto što i promjena zakona
Iako se u javnosti govori o mogućem prilagođavanju pravila, izneseni prijedlozi ne znače da je zakon već izmijenjen. Prema informacijama objavljenim tokom 2026. godine, ideja da se određenim manjim porodičnim trgovinama omogući rad nedjeljom bila je predmet rasprave, ali nije postala opće važeće pravilo. To je važna razlika, jer javna rasprava često prethodi dugom i formalnom zakonodavnom procesu.
Da odredbe o neradnoj nedjelji ostaju na snazi potvrđeno je i 15. oktobra 2026. godine, kada je Ministarstvo trgovine, turizma i zaštite okoliša Hercegovačko-neretvanskog kantona saopćilo da trgovci moraju poštovati postojeće propise. Iz Ministarstva je navedeno da se inspekcijski nadzor nastavlja i da će se postupati po prijavama mogućih kršenja zakona. Time je dodatno potvrđeno da se eventualne promjene ne mogu tretirati kao nešto što je već stupilo na snagu.
Postojeći zakon već predviđa određene izuzetke za pojedine vrste prodajnih objekata, kao i mogućnost da lokalna zajednica, kroz propisanu proceduru, zatraži posebno izuzeće o kojem odlučuje Vlada Federacije BiH. Zbog toga se neradna nedjelja ne može posmatrati kao potpuno jednako pravilo za sve trgovine, ali osnovna zabrana rada prodajnih objekata i dalje ostaje na snazi.
Za građane je zato presudno razlikovati medijske najave od zvanično usvojenih propisa. Dok se eventualne izmjene ne usvoje i ne počnu primjenjivati, trgovine su obavezne da se pridržavaju postojećeg zakonskog rasporeda. U tom okviru ostaje i pitanje kako će se ubuduće balansirati pravo zaposlenih na odmor, potrebe tržišta i specifičnosti lokalnih zajednica koje se ne uklapaju u isti obrazac.
Pred trgovinskim sektorom, sindikatima i nadležnim institucijama ostaje zadatak da pronađu model koji će uvažiti i radnike i poslovanje. Posebno osjetljiva ostaju manja mjesta uz administrativnu granicu, gdje se efekti mjere osjećaju drugačije nego u većim gradovima.
Dok se nova odluka ne donese, nedjelja u trgovinama u Federaciji BiH ostaje pod postojećim pravilom, a svaka sljedeća rasprava vraća isto pitanje: kako urediti rad tako da ni trgovci ni radnici ne budu trajno gubitnici.
