U Federaciji Bosne i Hercegovine ponovo je otvoreno pitanje neradne nedjelje, a rasprava je dobila novu snagu nakon tvrdnji da bi postojeća pravila mogla biti izmijenjena ili ukinuta. Iako konačna odluka još nije donesena, sama najava je već potaknula polemike među radnicima, trgovcima, ekonomistima i političarima, jer se radi o temi koja direktno pogađa svakodnevni život hiljada ljudi.
Neradna nedjelja u Federaciji BiH uvedena je u novembru 2024. godine kroz primjenu novih odredbi Zakona o unutrašnjoj trgovini. Namjera zakonodavca bila je da zaposlenima u trgovinskom sektoru obezbijedi predvidljiviji raspored rada, više vremena za porodicu i makar jedan dan u sedmici koji ne bi bio rezervisan za smjene, kase i zalihe.
Međutim, ono što je trebalo biti socijalna mjera vrlo brzo je postalo i ekonomsko i političko pitanje. Zatvaranje prodajnih objekata nedjeljom izazvalo je različite reakcije, posebno u sredinama koje se nalaze uz granicu između Federacije BiH i Republike Srpske, gdje trgovine rade po drugačijim pravilima.
U takvim zonama navike potrošača lako se pomjeraju s jedne strane administrativne linije na drugu, pa se i efekti zakona tumače različito zavisno od mjesta i lokalne ekonomije.
Prema pisanju domaćeg portala N1 BiH, federalni ministar trgovine Amir Hasičević odbacio je tvrdnje da postojeći sistem nanosi ozbiljnu ekonomsku štetu. On se, kako je navedeno, pozvao na podatke Porezne uprave i istakao da ukupni promet nije zabilježio očekivani pad. U njegovom tumačenju, potrošnja se uglavnom prerasporedila na ostale dane u sedmici, umjesto da je nestala ili da je trajno smanjena.
Takvo objašnjenje, međutim, ne zatvara raspravu. Podaci na nivou cijele Federacije ne moraju nužno pokazati kako zakon djeluje u svakom gradu, općini ili naselju. Upravo na to upozorava ekonomistica Adisa Omerbegović Arapović, koja smatra da zbirni pokazatelji mogu prikriti lokalne razlike. U nekim sredinama posljedice su, kako je naglasila u svom komentaru, znatno vidljivije jer stanovnici nedjeljom odlaze u kupovinu tamo gdje prodavnice ostaju otvorene.
Radnici između odmora i straha od povratka starog sistema
Najveća zabrinutost, kako se iz cijele rasprave može zaključiti, odnosi se na zaposlene u trgovini. Za njih nedjelja nije samo dan bez posla, nego i rijetka prilika da budu sa djecom, supružnicima i porodicom bez pritiska rasporeda, otvaranja prodavnica i smjena koje se produžavaju do kasnih sati. Zato se svaka najava promjene doživljava mnogo emotivnije nego što to ponekad izgleda u političkim debatama.
U tekstu se posebno naglašava da mnogi radnici strahuju od povratka starom sistemu, u kojem je bilo teško uskladiti poslovne i porodične obaveze. Upravo zbog toga nedjelja je za njih dobila simboličnu vrijednost: ona predstavlja predvidljivost, makar jedan dan odmora i osjećaj da radno vrijeme nije potpuno progutalo privatni život. Svako novo preispitivanje tog rješenja zato izaziva nelagodu i osjećaj nesigurnosti.
Istovremeno, ne može se zanemariti ni činjenica da se trgovina ne odvija jednako u svim dijelovima Federacije. U većim urbanim sredinama navike kupovine, gustoća potrošača i struktura prodaje često su drugačiji nego u manjim mjestima. Zato pitanje neradne nedjelje nije samo pravno, nego i praktično: jednako pravilo ne proizvodi uvijek iste posljedice u svakoj sredini.
Predsjednik Saveza samostalnih sindikata Samir Kurtović, kako prenosi N1 BiH, govorio je o mogućem kompromisu. Prema tom prijedlogu, manje porodične trgovine mogle bi dobiti mogućnost rada nedjeljom, dok bi velika trgovačka preduzeća zadržala postojeća ograničenja. Sindikalna strana uz to insistira i na boljem plaćanju rada nedjeljom, što pokazuje da se tema ne iscrpljuje samo u pitanju otvaranja ili zatvaranja prodavnica, nego i u širem odnosu prema radu i naknadi.
Takav prijedlog pokušava naći sredinu između interesa radnika i potreba tržišta, ali i dalje ostavlja otvoreno pitanje kako bi se eventualni izuzeci primjenjivali u praksi. Ako bi dio trgovina bio oslobođen zabrane, a dio ne, važno bi bilo precizno odrediti kriterije kako ne bi došlo do novih nejednakosti među poslodavcima i zaposlenima. Upravo tu leži razlog zbog kojeg se svaka izmjena zakona tretira pažljivo i uz mnogo rezervi.
Domaći portal PressMedia također je prenio da političke najave stvaraju neizvjesnost, ali da konačna odluka o izmjenama još nije donesena. To znači da građani i dalje moraju planirati kupovinu prema važećim pravilima, a trgovci organizovati rad u skladu sa postojećim zakonskim okvirom. U međuvremenu, rasprava se nastavlja i na terenu i u javnosti, jer se radi o odluci koja može imati dugoročan utjecaj na navike potrošača i uslove rada.
Šta može odlučiti naredni period
Važno je i to da zakon već sada predviđa određene izuzetke, pa zabrana ne obuhvata sve djelatnosti i prodajne objekte. To je jedan od razloga zbog kojih se priča o neradnoj nedjelji ne može svesti na jednostavno pitanje hoće li trgovine raditi ili neće.
Svaka potencijalna promjena morala bi proći odgovarajuću zakonsku proceduru prije stupanja na snagu, što znači da bi eventualna odluka tek nakon toga mogla proizvesti stvarne posljedice za trgovce i potrošače.
U cijeloj priči posebno je osjetljiva ravnoteža između ekonomskih argumenata i socijalne zaštite. Jedna strana govori o prilagođavanju tržišta i različitim potrebama lokalnih sredina, dok druga podsjeća da radnici ne smiju biti posljednji koji će osjetiti teret svake reforme. Upravo zbog toga rasprava o neradnoj nedjelji u Federaciji BiH ostaje otvorena, ali i duboko vezana za pitanje kakav odnos društvo želi imati prema radu, odmoru i porodičnom vremenu.
Za sada nema konačnog odgovora, a građani i zaposleni ostaju u očekivanju odluke koja bi mogla ponovo promijeniti ritam nedjelje u Federaciji BiH. Dok političke najave kruže, trgovine rade po postojećem režimu, sindikati upozoravaju na prava zaposlenih, a stručnjaci i dalje traže podatke koji bi pokazali koliko je zakon zaista utjecao na promet, a koliko na kvalitet života ljudi koji ga svakodnevno osjećaju.
