Novi detalji o smrti 32-godišnjeg Kristiana Josipa Periša dodatno su zakomplikovali istragu koja se vodi zbog okolnosti u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan u Zagrebu. Porodici su vraćene njegove stvari, ali među njima, prema objavljenim navodima, nije bilo predmeta koji se u bolničkoj dokumentaciji spominje kao metalni bokser, dok istovremeno policija raspolaže snimcima koji su tek naknadno ušli u spis. U fokusu više nije samo posljednji trenutak života bivšeg hrvatskog atletičara i trenera, nego i vremenski slijed postupanja bolnice, policije i uprave ustanove nakon smrti pacijenta.
Periš je preminuo 21. oktobra 2026. godine u zagrebačkom Jankomiru, a vijest o njegovoj smrti odmah je izazvala niz pitanja, posebno zato što su se kasnije pojavili snimci nadzornih kamera koji prikazuju postupanje medicinskog osoblja prema pacijentu neposredno prije tragedije. U javnosti su potom isplivale informacije o prijavi zbog sumnje na nesavjesno liječenje, o obdukcijskim nalazima koji su ukazivali na povrede tijela i o pritužbi tadašnje direktorice bolnice Majde Grah policiji, što je otvorilo dodatnu raspravu o tome ko je šta znao i kada.
Iako je istraga i dalje u toku, već sada je jasno da se slučaj ne svodi samo na jedan događaj u bolničkoj sobi. U njemu se prepliću pitanja o postupanju medicinskih tehničara, nadležnostima policije, internim procedurama ustanove i načinu na koji su informacije kružile između različitih institucija. Upravo zbog toga svaki novi detalj, uključujući i podatak da se ključni videosnimak nije našao odmah u rukama istražitelja, dobija veliku težinu u pokušaju da se rekonstruiše šta se zaista događalo u posljednjim satima života mladog sportiste.
Od sportiste i trenera do pacijenta pod istragom
Kristian Josip Periš javnosti je bio poznat kao bivši hrvatski atletičar, diplomirani kineziolog i trener koji se bavio i uključivanjem osoba s invaliditetom u sportske aktivnosti. Upravo ta biografska crta daje ovoj priči dodatnu težinu, jer se ne radi o anonimnom slučaju, nego o čovjeku koji je u sportskom okruženju ostavio prepoznatljiv trag. Njegova porodica i prijatelji, osim ličnog gubitka, sada se suočavaju i s nizom neodgovorenih pitanja o tome kako je došlo do smrti u zdravstvenoj ustanovi koja je trebala pružiti pomoć.

Prema informacijama koje su dospjele u javnost, preliminarni obdukcijski nalaz ukazao je na povrede tijela, među kojima su krvni podljevi, prijelomi rebara te edem pluća i mozga. Takvi nalazi nisu ostali bez odjeka, jer su porodicu naveli da zatraži detaljno ispitivanje svih okolnosti i da insistira na provjeri postupanja medicinskog osoblja. Već 23. oktobra advokat porodice Leon Zrnić podnio je krivičnu prijavu zbog sumnje na nesavjesno liječenje, uz zahtjev da se nadzorne kamere sačuvaju i da se utvrdi šta se događalo u bolničkoj sobi.
U cijelom slučaju posebno se ističe činjenica da su reakcije porodice došle gotovo odmah nakon smrti pacijenta. Time je već u ranoj fazi otvoren prostor za zahtjev da se sačuva dokazni materijal i da se ne izgubi vremenski kontinuitet onoga što se zbivalo prije i poslije smrtnog ishoda. Kako je istraga odmicala, postajalo je sve jasnije da će upravo dokumentacija, snimci i službena korespondencija biti presudni za razumijevanje cijelog događaja.
Snimci koji su promijenili tok istrage
Jedan od najvažnijih elemenata cijelog spisa postao je videosnimak iz bolničke sobe. Prema dokumentaciji državnog odvjetništva, istražitelji raspolažu materijalom koji prikazuje približno osam i po minuta postupanja osoblja prema pacijentu. Na snimku je, prema objavljenim opisima, vidljivo više zaposlenika bolnice dok se Periš nalazi na krevetu, a u rješenju o provođenju istrage navodi se osnovana sumnja da su četvorica medicinskih tehničara postupali na način koji uključuje udarce, snažno pritiskanje tijela i držanje jastuka preko područja lica i vrata pacijenta.

Prema navodima iz istražne dokumentacije i medijskih analiza, jedan od posebno uznemirujućih detalja odnosi se na trajanje pritiska jastukom. Objavljeni opis sugerira da je tokom većeg dijela intervencije jastuk bio na pacijentovom licu ili glavi, a u jednom trenutku Periš prestaje pokazivati vidljive reakcije. Tek nakon toga osoblje primjećuje promjenu stanja i pokreće reanimaciju. Ipak, važno je naglasiti da konačno medicinsko utvrđivanje uzroka smrti još uvijek traži dodatna vještačenja i da osumnjičeni ne mogu biti smatrani krivima prije pravosnažne sudske odluke.
Taj vremenski razmak postao je jedna od centralnih tačaka rasprave. Da je snimak ranije osiguran, smatraju pojedini akteri u javnosti, istraga bi možda u ranijoj fazi imala jasniji tok. S druge strane, nadležni organi insistiraju da su u skladu s informacijama kojima su raspolagali poduzimali odgovarajuće korake. Bez obzira na različite interpretacije, činjenica ostaje da se ključni dokaz u spis uključio tek nakon što ga je uprava bolnice pregledala i proslijedila policiji.
Uz snimak iz same sobe, istražitelji su dobili i dodatni videosadržaj koji obuhvata oko dva sata materijala. Na njemu su, prema pisanju hrvatskih medija, zabilježeni raniji trenuci Periševog boravka u ustanovi, uključujući kretanje hodnicima i kontakt s policijskim službenicima. Na pojedinim kadrovima vidi se kako se rukuje s policajcima i ponaša relativno mirno, što je važno za rekonstrukciju prethodnih faza događaja, iako ti prizori sami po sebi ne mogu dati odgovor na pitanje šta je dovelo do kasnije tragedije.
Pitanja o policiji, bolnici i metalnom bokseru

Posebnu pažnju izazvala je pritužba koju je direktorica bolnice Majda Grah uputila policiji 22. oktobra, samo dan nakon smrti pacijenta. U tom dopisu kritizirala je postupanje policijskih službenika iz stanica Trešnjevka i Črnomerec, navodeći da tokom ranijih intervencija nisu adekvatno reagovali. Prema objavljenim navodima, Grah je tvrdila da je pacijent medicinskom osoblju predao metalni bokser i još jedan metalni predmet, te da su policajci prilikom prvog postupanja trebali obaviti pretragu i poduzeti dodatne mjere.
Problem je u tome što u pritužbi nije navedeno da je Periš preminuo, iako je, prema kasnije objavljenim informacijama, direktorica za smrt znala još prethodne večeri. To je otvorilo pitanje komunikacije između bolnice i policije, ali i pitanje zašto je dokument poslan bez informacije koja je u tom trenutku bila od presudne važnosti. Ministar unutrašnjih poslova Davor Božinović odbacio je tvrdnje da policija nije postupala u skladu sa zakonom, naglasivši da službenici tokom prvog kontakta nisu imali osnov za prisilno postupanje, jer pacijent nije pružao otpor.
Božinović je dodatno pojasnio da je pri drugom dolasku policije Periš već bio u bolničkom krevetu, vezan i pod sedativima, te da prisustvo policije u zdravstvenoj ustanovi samo po sebi ne znači da postoje uslovi za prisilne mjere. Istovremeno je otvorio i pitanje zašto policija u dopisu od 22. oktobra nije bila obaviještena o smrti pacijenta. Njegove izjave nisu zatvorile dilemu, ali jesu pokazale koliko je važan precizan slijed informacija u ovakvim predmetima, gdje svaka bilješka i svaki propust mogu utjecati na ukupnu sliku događaja.
Još jedna sporna tačka odnosi se na metalni bokser. Prema pisanju Jutarnjeg lista od 15. novembra, bolnica je porodici predala Periševu odjeću i lične stvari, ali među njima nije bio predmet koji je spomenut u pritužbi. Božinović je potom izjavio da policija tokom prvog postupanja nije imala saznanja o bokseru, a 16. novembra dodatno je osporio tvrdnju da je taj predmet uopće postojao. Upravo zbog takvih suprotstavljenih navoda ostaje otvoreno pitanje je li predmet zaista bio kod pacijenta, ko ga je eventualno preuzeo i postoji li uredna evidencija o tome.
Slučaj je zato prerastao okvire jedne medicinske intervencije i postao test povjerenja u institucije. Na jednoj strani stoje navodi porodice i dokumenti koji upućuju na ozbiljne propuste, a na drugoj objašnjenja policije i bolnice koja nastoje opravdati postupke službenika i zaposlenika. Ono što će u narednom periodu biti presudno jeste precizno vještačenje, analiza svih snimaka i upoređivanje izjava s medicinskom dokumentacijom, jer tek tada može biti jasnije koliko je svaka pojedinačna odluka utjecala na konačan ishod.
Za porodicu, međutim, istraga nije samo pravni postupak nego i pokušaj da se dođe do odgovora koji su izostali u danima nakon smrti. Vraćene stvari bez spornog predmeta, naknadno dostavljeni snimci i različita tumačenja postupanja institucija ostavili su dojam da se ključni dijelovi priče još uvijek slažu tek pred očima istražitelja. Dok se čeka dalje postupanje nadležnih, ostaje teret sjećanja na mladog sportistu čiji su posljednji sati postali predmet jedne od najsloženijih i najosjetljivijih istraga posljednjih mjeseci.














