Dok su detoks dijete, sokovi i kratki režimi čišćenja organizma postali dio svakodnevnih preporuka na internetu, dr Dejan Čubrilo poručuje da pravo pitanje nije kako tijelo “šokirati”, nego kako ga dugoročno dovesti u ravnotežu. U gostovanju u emisiji „Ordinacija“ na RTS-u, specijalista sportske medicine i profesor fiziologije na Medicinskom fakultetu u Kragujevcu razgradio je niz popularnih zabluda o detoksikaciji i objasnio zašto ona, u medicinskom smislu, ne smije biti ni gladovanje ni kratkotrajni trend.
Njegov pristup je znatno prizemniji od onoga što se danas najčešće nudi pod etiketom detoksa. Umjesto brzih programa od tri dana, sokova bez vlakana i obećanja o “čišćenju” tijela preko noći, Čubrilo govori o svakodnevnim navikama koje podržavaju jetru, crijeva, bubrege, pankreas i limfni sistem. U toj logici detoksikacija nije posebna dijeta, nego način života.
Takvo tumačenje posebno je važno u trenutku kada se pod pojmom detoksa često prodaju formule koje više liče na marketinšku ponudu nego na medicinski savjet. Čubrilo upravo zato insistira na tome da organizam ne treba “isprazniti”, već naučiti da bolje koristi energiju, da pravilno metaboliše hranu i da se oslanja na sopstvene prirodne mehanizme oporavka.
Detoks nije moda, nego sistem
Profesor je naglasio da je današnja predstava o detoksikaciji često svedena na pomodnost. Kako je rekao, “Detoks je danas postao hir. Protiv sam modne manije u kojoj ljudi tri dana poste, piju sokove ili slijede brze programe,” čime je jasno stavio do znanja da kratke i ekstremne metode ne smatra rješenjem.
U njegovom objašnjenju, detoksikacija je prije svega proces koji se odvija neprekidno. Tijelo, ukoliko funkcioniše bez većih poremećaja, samo uklanja višak i obnavlja se kroz sklad između organa i metaboličkih sistema. Kada jetra, crijeva, bubrezi, pankreas i limfni sistem rade usklađeno, organizam prirodno obavlja ono što mnogi pokušavaju postići posebnim režimima, tabletama ili skupim napicima.
Čubrilo zato podsjeća da je najbolji detoks onaj koji se ne doživljava kao privremeni projekat. Umjesto “resetovanja” nakon pretjerivanja u hrani i piću, on vidi potrebu za dugoročnim održavanjem ravnoteže, što uključuje san, kretanje, hidrataciju i kvalitetnu ishranu. U suštini, organizmu treba pomoći da stalno radi bolje, a ne povremeno ga dovoditi do iscrpljenosti.
U tom okviru i pojam “čišćenja” dobija drugačije značenje. Nije riječ o agresivnom uklanjanju toksina, već o podržavanju fizioloških procesa koji već postoje u tijelu. To podrazumijeva i razumijevanje da se zdravlje ne gradi odjednom, nego kroz niz malih, ali dosljednih odluka koje se ponavljaju iz dana u dan.
Zašto sokovi nisu isto što i detoksikacija
Jedan od najvećih mitova, prema riječima dr Čubrila, jeste uvjerenje da se tijelo čisti tako što se čovjek odrekne hrane i pređe isključivo na sokove. On upozorava da takav pristup može dovesti do neravnoteže, posebno kod ljudi s osjetljivim metabolizmom. Njegova poruka je jednostavna: tijelo ne treba ostaviti bez goriva, nego ga treba naučiti da gorivo koristi pravilno.
Problem, kako objašnjava, nije u voću ili povrću, već u načinu na koji se ono često konzumira. Kada se cijeđenjem ili prekomjernim blendiranjem uklone vlakna, šećer iz voća brže ulazi u krvotok. To stvara nagle skokove glukoze i insulina, a takav metabolički udar može opteretiti pankreas i jetru. Zbog toga sok koji na prvi pogled djeluje zdrav, u određenim okolnostima može proizvesti upravo suprotan efekat.
Čubrilo posebno naglašava da sokovi bez vlakana izazivaju gotovo isti odgovor organizma kao test opterećenja glukozom. Zato predlaže oprezniji pristup: smoothie napitke koji zadržavaju vlakna, dodatke poput chia sjemenki, lanenog sjemena ili zobenih pahuljica, kao i kombinovanje povrća s voćem, na primjer špinata, jabuke i limuna, kako bi napitak imao niži glikemijski indeks.
Takvo tumačenje ruši uvjerenje da je svaki proizvod s voćem automatski koristan. Upravo su vlakna, koja se najčešće uklanjaju u popularnim detoks napicima, ključna za sporiju apsorpciju šećera i bolju kontrolu metabolizma. Čubrilo time vraća fokus na sastav hrane, a ne samo na njen nutritivni imidž.
Insulin, masna jetra i pogrešna slika o holesterolu
U razgovoru je posebno izdvojio odnos insulina, masne jetre i holesterola, jer se tu, kako smatra, najčešće griješi u javnim interpretacijama zdravlja. Mnogi i dalje vjeruju da holesterol prvenstveno dolazi iz hrane, ali Čubrilo kaže da je to pojednostavljeno i netačno shvatanje. Prema njegovim riječima, organizam sam proizvodi veliki dio holesterola, a povećan insulin dodatno stimuliše proizvodnju masti u jetri.
Kod osoba sa insulinskom rezistencijom ili masnom jetrom taj proces postaje izraženiji. Kada je insulin hronično povišen, pokreće se lanac metaboličkih reakcija koji vodi ka nakupljanju masnoća u jetri, a zatim i ka upalama, osjećaju hroničnog umora i poremećajima u metabolizmu lipida. Zato se, po njegovoj logici, problem ne rješava kratkim režimima, već dugoročnim mijenjanjem navika koje utiču na insulin.
U tom smislu, Čubrilo preporučuje ishranu bogatu antioksidansima, svježim voćem i povrćem, uz smanjenje prerađenih šećera i trans-masti. Naglašava da je najbolja detoksikacija zapravo normalna, uravnotežena ishrana koja ne oscilira između pretjerivanja i odricanja, nego tijelu svakodnevno daje ono što mu je potrebno.
Važan dio njegovog savjeta odnosi se i na to da se antioksidansi iz hrane ponašaju drugačije od sintetičkih suplemenata. Prema njegovom objašnjenju, prirodni izvori imaju prednost jer tijelo vitamine i druge korisne supstance usvaja postepeno, zajedno s vlaknima i enzimima iz same namirnice. Time se dobija uravnoteženiji efekat nego kod visokih doza iz tableta.
Jetra kao središte oporavka
Dr Čubrilo jetru opisuje kao glavnu laboratoriju tijela, organ od čijeg rada zavisi gotovo svaka ćelija. Kada je preopterećena masnoćama, alkoholom ili toksinima, posljedice se, kako kaže, šire na cijeli organizam. Posebno upozorava da osobe s masnom jetrom često dugo nemaju izražene simptome, pa oštećenje ostane neprimijećeno dok ne postane ozbiljno.
Kao moguće znakove navodi umor, naročito poslije jela, osjećaj težine ispod desnog rebra, probleme s varenjem, nadimanje, te povišen holesterol i trigliceride. Njegov savjet za prirodnu podršku jetri uključuje izbjegavanje alkohola i brze hrane, smanjenje bijelog šećera, unošenje biljaka poput artičoke, kurkume, maslačka, peršuna i đumbira, kao i redovno kretanje koje poboljšava cirkulaciju i rad limfe.
U njegovoj interpretaciji, sve se vraća na ravnotežu. Kada je tijelo umorno, pothranjeno ili pod utjecajem loših navika, narušava se homeostaza, a organizam postaje osjetljiviji na spoljne uticaje. Zato detoks, kako ga on vidi, nije kazna zbog loše ishrane, nego način da se sistemu vrati stabilnost.
Na kraju razgovora dotakao se i digitalnog naprezanja očiju, teme koja je mnogima postala svakodnevna zbog dugog gledanja u ekrane. Iako je naglasio da vježbe ne mogu liječiti ozbiljne bolesti poput katarakte, miopije ili makularne degeneracije, objasnio je da mogu smanjiti umor, suvoću i glavobolje. Predložio je jednostavno preusmjeravanje fokusa, povremeno gledanje u daljinu po principu 20–20–20 i svjesno treptanje kako bi se očne površine osvježile.
Time je zaokružio poruku koja se provlači kroz cijeli njegov stav o zdravlju: tijelo ne treba gurati u krajnosti, nego ga razumjeti i čuvati kroz svakodnevne navike. Umjesto brzih rješenja i privlačnih etiketa, on predlaže sporiji, ali stabilniji put u kojem se zdravlje gradi iz rutine, a ne iz naglog odricanja.
