Rasprava o neradnoj nedjelji u Federaciji Bosne i Hercegovine ponovo je otvorila pitanje da li postojeće zakonsko rješenje treba ostati nepromijenjeno ili ga je moguće prilagoditi različitim potrebama tržišta, radnika i manjih trgovaca. Iako su se posljednjih sedmica u javnosti pojavile najave o mogućim izmjenama, važno je naglasiti da je neradna nedjelja i dalje na snazi, a svaka promjena mora proći propisanu proceduru.
Tema je posebno osjetljiva zato što se ne tiče samo trgovaca i potrošača, nego i hiljada zaposlenih koji su nedjelju doživjeli kao prvi stabilniji dan odmora nakon dugo vremena. Za mnoge radnike to je postao prostor za porodicu, obaveze koje se ne stižu obaviti tokom sedmice i jednostavno predah od ritma koji trgovina nameće. Istovremeno, dio privrede upozorava da pravilo nije jednako pogodno za sve, naročito u manjim sredinama i područjima uz administrativnu granicu između dva entiteta.
Upravo tu nastaje prostor za novu političku i ekonomsku raspravu: dok jedni brane postojeće ograničenje kao važnu zaštitu zaposlenih, drugi smatraju da se mora pronaći model koji neće jednako pogađati velike trgovačke lance i male porodične prodavnice. Između ta dva stava nalazi se pitanje kako urediti tržište bez narušavanja radničkih prava i bez stvaranja dodatnih nejednakosti među trgovcima.
Kako je uvedena neradna nedjelja
Neradna nedjelja u Federaciji BiH počela se primjenjivati sredinom novembra 2024. godine, nakon stupanja na snagu novog Zakona o unutrašnjoj trgovini. Prva nedjelja na koju su se primijenila nova pravila bila je 17. novembar iste godine. Od tada se trgovinski sektor mora prilagođavati odredbama prema kojima su prodajni objekti otvoreni od ponedjeljka do subote, u ukupnom trajanju do 90 sati sedmično.
Osnovno pravilo je jasno: prodajni objekti treba da budu zatvoreni nedjeljom i tokom praznika, osim u slučajevima koje zakon posebno prepoznaje kao izuzeće. Federalno ministarstvo trgovine je u svom zvaničnom vodiču dodatno objasnilo kako se ove odredbe primjenjuju i u kojim okolnostima pojedine vrste prodaje mogu biti izuzete iz općeg pravila. Time je zakonodavac pokušao ostaviti prostor za posebne situacije, ali bez narušavanja glavnog cilja mjere.
U praksi je to značilo da su i trgovci i kupci morali promijeniti ustaljene navike. Dio potrošača prebacio je veću kupovinu na petak i subotu, dok su drugi rasporedili nabavku na ostale radne dane. Takva promjena nije bila samo logistička; za mnoge porodice ona je predstavljala novu organizaciju sedmice, a za trgovce potrebu da drugačije planiraju zalihe, smjene i poslovni ritam.
Za radnike je takvo rješenje donijelo predvidljiviji raspored, što je u trgovini dugo bilo jedno od najtraženijih poboljšanja. Mnogi zaposleni ranije su vikende provodili na poslu, pa je slobodna nedjelja za njih postala dan za porodicu, odmor i privatne obaveze koje se teško uklapaju u radne dane. Upravo zato dio sindikalnih predstavnika mjestu neradne nedjelje pristupa kao pitanju radničkog dostojanstva, a ne samo radnog vremena.
Zašto dio trgovaca traži drugačiji model
Iako se mjera u javnosti često posmatra kao jedinstvena, njeni efekti nisu isti za sve poslovne subjekte. Veliki trgovački lanci imaju više prostora za organizaciju rada, preraspodjelu zaposlenih i prilagođavanje poslovnog modela. S druge strane, male porodične trgovine često ovise o lokalnoj potrošnji i ne raspolažu istim rezervama ni kadrovskom fleksibilnošću. To je jedan od razloga zbog kojih se sve češće govori o mogućnosti da se manjim trgovinama dopusti rad nedjeljom, dok bi veliki sistemi ostali pod postojećim ograničenjima.
Takva ideja, međutim, otvara niz novih pitanja. Ako bi se izuzeće odnosilo samo na određene vrste trgovina, moralo bi se precizno definisati ko ima pravo na rad, pod kojim uslovima i da li bi nedjeljom radili samo vlasnici ili i drugi zaposleni. Bez jasnih kriterija, upozoravaju sagovornici u javnoj raspravi, lako bi moglo doći do neujednačene primjene propisa i komplikacija tokom inspekcijskog nadzora.
Posebno osjetljiv dio priče odnosi se na područja blizu granice sa susjednim entitetom. U takvim mjestima kupci mogu jednostavno preći na drugu stranu i obaviti kupovinu tamo gdje prodavnice rade nedjeljom. Zbog toga se u raspravama ne govori samo o ukupnom prometu u Federaciji, nego i o lokalnim tržišnim uslovima, jer se problemi ne moraju jednako osjećati u svakom gradu ili općini.
Šta govore ministarstvo, sindikati i ekonomisti
Federalni ministar trgovine Amir Hasičević više puta je isticao da se posljedice neradne nedjelje trebaju procjenjivati na osnovu zvaničnih ekonomskih pokazatelja, a ne na temelju pojedinačnih utisaka. Prema njegovim ranijim tvrdnjama, podaci o ukupnom prometu ne pokazuju da je zatvaranje trgovina nedjeljom izazvalo ozbiljan pad potrošnje u Federaciji BiH. Kako je prenio N1 BiH, ministar je tokom oktobra 2026. godine ponovo branio ovu mjeru i ukazivao na njen značaj za zaposlene u trgovini.
Njegovo obrazloženje zasniva se na ideji da građani nisu prestali kupovati, nego su potrošnju jednostavno rasporedili na druge dane u sedmici. To, prema tom tumačenju, objašnjava zašto zatvaranje prodavnica jedan dan sedmično ne mora automatski značiti i pad ukupnog prometa. Ipak, isti podaci mogu izgledati drugačije kada se posmatraju pojedinačne lokalne zajednice, posebno one koje su izložene snažnijoj konkurenciji iz susjednih područja.
Ekonomistica Adisa Omerbegović Arapović također je ukazivala da posljedice treba posmatrati pažljivije. Prema njenim izjavama za N1 BiH, problematično je kada se pravila razlikuju između dva entiteta, jer takva situacija utiče na kretanje kupaca i raspodjelu potrošnje. U praksi to znači da građani iz jedne sredine mogu kupovati tamo gdje je nedjeljom dozvoljen rad, što mijenja sliku lokalnog tržišta i stvara različite efekte od općine do općine.
Upravo zato se sve češće naglašava da ukupni promet može prikriti razlike među trgovcima. Povećana prodaja u petak i subotu ne znači nužno da je svaki subjekt nadoknadio ono što je ranije ostvarivao nedjeljom. Na ekonomske rezultate utiču i inflacija, i kupovna moć građana, i sezonske potrebe, pa je svaka procjena osjetljiva na više faktora od samog radnog vremena.
Za zaposlene u trgovinskom sektoru ova rasprava ima i ličnu dimenziju. Mnogi su godinama radili vikendom i tek su nedjeljom dobili stabilan prostor za porodicu, djecu i odmor. Dio sindikalnih predstavnika zato upozorava da bi potpuno ukidanje neradne nedjelje bilo korak unazad u zaštiti radnika. S druge strane, ako bi se izuzeća uvodila bez jasnih pravila, mogla bi nastati nova nejednakost među zaposlenima u različitim tipovima prodajnih objekata.
Pravila i dalje važe, bez obzira na najave
Važno je napomenuti da najave i političke rasprave ne znače da trgovine mogu samostalno odlučiti da rade nedjeljom. Sredinom oktobra 2026. godine nadležne institucije u Hercegovačko-neretvanskom kantonu podsjetile su trgovce da zakon i dalje važi. Ministar trgovine, turizma i zaštite okoliša HNK Emil Balavac upozorio je da će inspekcijske kontrole biti nastavljene i da se kršenja zakonskih odredbi neće tolerisati. O tome je izvještavala i FENA, prenoseći stav nadležnog ministarstva o obavezi poštovanja propisanog radnog vremena.
To praktično znači da se trgovci ne mogu voditi medijskim spekulacijama ili političkim prijedlozima, nego isključivo onim što je zakonski na snazi. Postojeći zakon već poznaje određena izuzeća za posebne vrste prodajnih objekata i djelatnosti, ali ta izuzeća nisu opća dozvola za rad svih trgovina nedjeljom. Također, lokalne zajednice mogu kroz propisanu proceduru tražiti posebno izuzeće, o kojem odlučuje Vlada Federacije BiH, ali i takav postupak zahtijeva ispunjavanje određenih uslova.
Zbog svega toga, rasprava o neradnoj nedjelji ostaje otvorena, ali bez brzih rješenja. Institucije sada pokušavaju pomiriti dva principa koji se često sudaraju: pravo radnika na odmor i potrebu da pojedine trgovine, naročito manje i porodične, ne budu stavljene u nepovoljan položaj u odnosu na šire trgovačke sisteme. Kako će taj odnos biti definisan u budućnosti zavisi od političkih odluka, stavova socijalnih partnera i detalja koje će tek trebati uskladiti u zakonskom okviru.
U međuvremenu, građani i trgovci ostaju u režimu koji je već poznat: nedjelja je neradna, osim u slučajevima koje zakon izričito dozvoljava. Upravo to sada čini središte debate koja nije samo pravna, nego i društvena, lokalna i ekonomska, jer svaka eventualna promjena mora istovremeno odgovoriti na potrebe radnika, poslodavaca i kupaca u različitim dijelovima Federacije BiH.
